in

Gasi se kultni Klub studenata Istre u zagrebačkoj Ilici

Foto: Jutarnji list

GASI SE KULTNI KLUB STUDENATA ISTRE U ZAGREBU Ovdje su tulumarile generacije studenata iz cijele Hrvatske, Azra je održala legendarni koncert, ali nakon više od 50 godina prijeti im izbacivanje iz prostora u samom centru STANARI DRUGAČIJE VIDE STVARI ‘Godinama trpimo teror, studenti uriniraju i povraćaju po stubištu, a glasnom glazbom su nas doveli do ludila!’

Tijekom Prvoga svjetskog rata više od 60.000 Istrana moralo je napustiti svoj rodni kraj. Bježali su od talijanske vojske koja je pustošila poluotokom, a utočište su pronašli u Austriji, Češkoj, Mađarskoj i ostalim hrvatskim gradovima. Veliki broj njih otišao je u Zagreb, gdje su protiv svoje volje morali početi novi život. Prilagodili su se, našli posao, stvorili obitelji, no u srcu im je i dalje nedostajala Istra – njihov jezik, karte i more. Odlučili su osnovati neko društvo, mjesto gdje će njegovati stare običaje i biti ono što jesu – Istrani. I našli su ga u Ilici 13, na prvom katu zgrade, odmah desno kada se popnete stubištem. Tamo su kartali briškule i trešete. Pričali po istarski. Pjevali zavičajne pjesme. Družili se s ljudima iz svog kraja. Nesvjesno i nenamjerno pretvorili su taj prostor u kultno mjesto za sve buduće Istrane koji će napustiti svoj dom i doći u Zagreb. Ukratko, stvorili su Istru u Zagrebu. Drugi dom daleko od doma, objavio je danas Jutarnji.hr.

Ovo je legenda koja se generacijama prenosi među istarskim studentima, a govori o nastanku Kluba studenata Istre “Mate Balota” (KSI). Nitko od Istrana ne može sa sigurnošću reći kada je prva inačica Kluba točno osnovana. Neki spominju 1922. godinu, kada je utemeljen Istarski akademski klub, a drugi kažu da je to bilo negdje između dva svjetska rata, kada je otvoreno Društvo Primoraca i Istrana. Treći tvrde da je to bilo 1957. godine, kada je usvojeno ime Klub studenata Istre “Mate Balota”, no četvrti se pak vode prvim službenim zapisnikom iz 1964. godine o primopredaji prostora između Grada Zagreba i članova Kluba. Ipak, koliko god se razlikuju teorije o osnutku kluba, jedno je uvijek sigurno – mjesto nastanka je uvijek prostor na prvom katu zgrade u Ilici 13.

Priče i legende o Klubu studenata Istre “Mate Balota” dobro su poznate po Istranima. Štoviše, kada nekome u Istri kažete “istarski”, oni odmah pomisle na klub u Zagrebu. Ostatak hrvatske javnosti se pak s postojanjem kluba susreo nedavno, kada je u medije izašla informacija da ih Ministarstvo državne imovine želi preseliti na drugu lokaciju. Naime, klub i Grad Zagreb imali su potpisan ugovor o najmu, no ove je godine Grad predao taj prostor državi, čime je taj ugovor postao nevažeći i istarski studenti su ostali bez osnove za korištenje tog prostora. Ova vijest digla je Istru na noge. Studenti, bivši članovi, roditelji, bake i djedovi te političari digli su svoj glas za klub i tražili da ostane na kultnoj lokaciji. U javnost se pak onda pojavila i druga priča, ona o stanarima koji desetljećima ne mogu spavati zbog razuzdanih tuluma mladih studenata i upravo je njihove prigovore Ministarstvo navelo kao glavni razlog za preseljenje.

‘A sada – dame biraju’

U ovom trenutku sudbina kluba još uvijek je neizvjesna, no ova je situacija potaknula mnoge Istrane da se ponovno povežu i obnove svoje uspomene o njima dragom Istarskom. Nekoliko tih priča čuli smo i mi te vam kroz ispovijesti nekoliko generacija istarskih studenata predstavljamo što za Istrane zapravo znači Klub studenata Istre “Mate Balota”.

Počnimo sa šezdesetima, razdobljem kada su plesnjaci vladali Zagrebom. Plesalo se na Ribnjaku, u Studentskom centru, ali i u KSI-ju gdje je redoviti gost bio Marijan Milevoj, tada student politologije iz Labina.

– Na naše plesnjake nisu dolazili samo Istrani, nego i Zagrepčani i studenti iz ostalih krajeva Hrvatske. Inače je uvijek bio običaj da muškarci biraju pratnju za ples, no u jednom trenutku večeri bi pjevač objavio da je sada red da dame biraju. I na tom jednom plesnjaku mene je odabrala Mira Posavec, djevojka s Trešnjevke. Nisam tada uopće bio svjestan da plešem sa svojom budućom ženom – prisjeća se Milevoj. On sada ima 73 godine i živi u Labinu sa svojom Mirom. U kratkom razgovoru se prisjetio tih vremena. Žive glazbe koja nikome nije smetala, trešete s kolegama, izleta u Budimpeštu, druženja i brojnih prijateljstava koja nisu izblijedila ni nakon 50 godina. Za njega je KSI u to vrijeme bio drugi dom.

Cijeli članak pročitajte na Jutarnji.hr.

HOROR U ČERVAR PORTU: Na plaži u vreći pronađen ubijen psić

GODINU DANA NAKON RUŠENJA HOTELA-RUGLA U ČERVAR PORTU: Obećanog parka nema, a vjerojatno ni gradnje novog hotela