in

Porast nasilja u obitelji: Žena crna od batina, a nasilnik se izvuče s prekršajem

Ilustracija

Pandemija koronavirusa snažno je utjecala na porast obiteljskog nasilja, pa je tako u 2020. godini evidentirani broj takvih kaznenih djela povećan za gotovo 40 posto. Međutim, u Hrvatskoj se još uvijek obiteljsko nasilje u znatno većem broju tretira kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo pa je realnost još sumornija. U 2020. evidentirano je ukupno 9888 žrtava prekršaja nasilja u obitelji (čl. 10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) te samo 1578 kaznenih djela nasilja u obitelji, piše Index.

Ilustracija Pixabay

“U 2019. evidentirali smo 10.819 žrtava istih prekršajnih radnji. Iz navedenog je vidljivo kako u promatranom razdoblju bilježimo pad broja žrtava prekršaja nasilja u obitelji za 9,4 posto. Što se tiče kaznenih djela “Nasilje u obitelji” iz čl. 179. a Kaznenog zakona, Ministarstvo unutarnjih poslova ih je 2020. godine evidentiralo ukupno 1 578, što je za 39,2 posto više u odnosu na 2019. godinu kada je zabilježeno ukupno 1 134 ove vrste kažnjivih ponašanja. U odnosu na spol, evidentirano je 1 330 žrtava ženskog te 248 žrtava muškog spola”, stoji u odgovoru Ministarstva unutarnjih poslova za Index.

MUP: Porastom kaznenih djela država je poslala jasnu poruku prema nasilju u obitelji

U komentaru dramatičnog porasta obiteljskog nasilja Ministarstvo unutarnjih poslova za Index je navelo da je “taj porast broja kaznenih djela nasilja u obitelji u odnosu na prethodnu godinu rezultat njihovog napora u nadzoru, usmjeravanju, senzibilizaciji i edukaciji policijskih službenika u svrhu prepoznavanja i pravilne kvalifikacije određenih ponašanja kroz kazneno pravnu umjesto prekršajno pravnu reakciju” te način na koji počiniteljima šalju jasnu poruku o stavu države prema nasilju u obitelji.

“Ravnateljstvo policije je kontinuirano radilo na unapređenju sustava podrške žrtvama kao i provođenju ciljanih preventivnih projekata, poput projekta Lily koje Ministarstvo unutarnjih poslova od prošle godine u suradnji s brojnim partnerima provodi diljem Republike Hrvatske u cilju promoviranja nulte stope tolerancije na nasilje te kampanje “Iza Vrata” koju smo pokrenuli u suradnji s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i agencijom Degordian, a s ciljem senzibilizacije građana da prijave sumnje i saznanja o bilo kojem obliku nasilja nad djecom i preventivno djeluju u zaštiti djece od zlostavljanja tijekom COVID-19.”, smatraju u MUP-u i dodaju kako je nužno i nadalje jačati suradnju s organizacijama civilnog društva i osnaživati povjerenje građana, prije svega žrtava, u pomoć koju će im policija pružiti.  

Foto MUP

Voditeljica skloništa za žrtve nasilja: Ne može se događati da žena bude crna od batina, a nasilnik se samo izvuče s prekršajem

Index je razgovarao s voditeljicom skloništa za žrtve nasilja u Karlovcu Mirjanom Duduković. Ona je predsjednica ženske grupe Karlovac – KORAK koja je otvorila sklonište za žene i djecu koje su žrtve obiteljskog nasilja.

Iza sebe ima dugogodišnje iskustvo rada sa žrtvama nasilja te ističe kako joj je neshvatljivo da i dan-danas većina nasilnika završi samo s prekršajnom prijavom te nam je kao primjer dobre prakse u pogledu rješavanja obiteljskog nasilja navela Island, gdje je posjetila njihovo sklonište za žrtve obiteljskog nasilja.

“Svaki oblik obiteljskog nasilja trebao bi se tretirati kao kazneno djelo, a ne kao prekršajno, što je slučaj kod nas. Nažalost, nema istraživanja koje bi pokazalo kako Hrvatska po tom pitanju stoji u odnosu na druge zemlje, stoga je jako teško napraviti usporedbu sa svijetom. Ono što mogu je napraviti usporedbu s Islandom. Oni imaju samo jedno sklonište, ne treba im više jer tamo gotovo da i nema problema. Tamo se ženi odmah pomaže, u skloništu provede od 3 do 149 dana, za to vrijeme dobije posao i stan, a nasilniku ne padne na pamet ponavljati nasilje. Kod nas prođu godine da se nešto riješi. Na Islandu se sklonište čak ni ne nalazi na tajnoj adresi niti je ograđeno, no nasilnicima ne pada na pamet upasti jer su njihove kazne striktne tako da oni ni nemaju recidiviste. Dobra je situacija i u Nizozemskoj te Švedskoj, imaju daleko veće kazne pa zlostavljačima ne pada na pamet nastaviti zlostavljanje nakon što jednom budu privedeni”, ispričala nam je Duduković.

“Ako policija dobije prijavu da se dogodilo nasilje, odmah treba javiti centru za socijalnu skrb koji treba izaći na teren. No to se ne događa”

Različito je, navodi, od države do države, a sve, ističe, ovisi od samog početka od odgoja djece.

“Kod nas žena 20 godina trpi nasilje, a djeca se u to vrijeme poistovjećuju, muška s ocem, ženska s majkom. Tu je problem, treba podizati svijest od malih nogu, krenuti s edukacijama o nasilju već od vrtića, zatim nastaviti kod školske djece, a ne kao kod nas da djeca dođu u srednju školu i da nikad nisu imala niti jedno predavanje o nasilju. U Hrvatskoj se o nasilju priča samo kad se nešto dogodi. A imamo velikih problema, za nasilje se zna ili u školi ili u centru, no nismo umreženi, institucije nisu umrežene da mogu proslijediti informacije o jednoj obitelji. Ako roditelji imaju nadzor centra socijalne skrbi, zašto to ne znaju škola i policija? Ako policija dobije prijavu da se dogodilo nasilje, odmah treba javiti centru za socijalnu skrb koji treba izaći na teren. No to se ne događa”, kazala je.

Navodi kako stalno na takve stvari upozoravaju, ali ih nitko ne doživljava.

Cijeli članak pročitajte ovdje

Osniva se Hrvatska udruga obiteljskog smještaja

Austrian Airlines uskoro obnavlja promet prema Hrvatskoj