in

GIOVANNI CERNOGORAZ – Olimpijski pobjednik iz Novigrada žalostan: “Nisu iskoristili naš uspjeh”

Olimpijski pobjednik u trapu iz Londona 2012. priprema se za Europsko prvenstvo

Bila bi šteta da je trodnevna sajamsko-konferencijska priredba Sport Fest u Poreču, održana proteklog vikenda, prošla bez čovjeka iz obližnjeg Novigrada, bez sportaša koji je prije osam godina donio u Istru olimpijsko zlato. Samozatajni Giovanni Cernogoraz (38), naš zlatni trapaš iz Londona, nada se da će pronaći put i do Tokija iako mu je ostala još samo jedna šansa, ona na Europskom prvenstvu u Francuskoj u svibnju sljedeće godine, pišu Sportske novosti Jutarnjeg lista.

Objavljujemo dijelove njegovog intervjua.

– Prvo mjesto bi me sigurno odvelo na Olimpijske igre, ali mogu biti i najbolji među onima koji još nisu osigurali nastup u Tokiju. Vjerujem da to mogu i ne osjećam pritisak. Postoji, doduše, opasnost da opet odgode EP zbog koronavirusa, ali još je rano za reći. Zasad je sve normalno, vidjet ćemo što će biti – kaže Cernogoraz.

Priznaje ipak da ga pomalo muči situacija u kojoj se nalazi, u kojoj mu je ostala još samo ta jedna šansa za Tokio.
– Malo je frustrirajuće jer sam imao jako dobar rezultat u kvalifikacijama Svjetskog prvenstva, 122 pogođene mete, i ostao sam prvi izvan finala. Da sam pogodio metu više, ušao bih u finale u kojem su trojica podbacila i imao bih dobru priliku.
U sportu u kojem su dugotrajne karijere nisu ništa neobično, ni Giovanni ne pomišlja na skori kraj.
– Vidim se u ovome još sigurno dva olimpijska ciklusa, a dalje ćemo vidjeti jer već sada imam dobre ponude iz inozemstva da budem trener. Ali, još neko vrijeme želim gađati.

Skromni Giovanni ne žali se previše, kaže da je zadovoljan uvjetima koje ima.
– Trenutno imam dva sponzora, tvornicu oružja Berettu koja me opskrbljuju puškama, i tvrtku Clever iz Verone koja mi nabavlja metke i mete. Tu je uvijek i Hrvatski olimpijski odbor, pomaže i grad, a zaposlen sam u vojsci. Nisu se, istina, potpuno držali obećanja jer mi još uvijek ne plaćaju doprinose, ali rekli su da je na putu da se to riješi.

Sponzori mu svakako puno pomažu jer jasno vam je da se u trapu ne zarađuje puno, a sport nije nimalo jeftin.
– Recimo da jedna sezona košta otprilike 160.000 kuna, samo na metke otpadne oko 80.000 kuna.
Giovanni ima i svoju streljanu na kojoj može nesmetano trenirati i u kojoj pomalo odgaja svoje nasljednike.
– Imamo dosta mladih, držimo i jednu školu streljaštva već pet, šest godina. Trenutno imamo dva potencijalno dobra juniora iza kojih stoje i roditelji, ja ih treniram, vidjet ćemo kako će to ispasti.

Priznaje da mu se život u posljednjih osam godina jako promijenio.
– Nakon osvajanja olimpijskog zlata mogu živjeti od ovoga čime se bavim, prije je to bilo jako teško. Puno mi se toga promijenilo u životu. Danas sam fokusiran samo na sport, a prije sam morao konobariti u obiteljskom restoranu, raditi smjenu šest do osam sati, pa onda na trening. Sada je sigurno lakše i meni i cijeloj obitelji. Mama i tata su u mirovini, restoran smo prije tri godine dali u najam, a ja sam fokusiran isključivo na sport.

Giovanni je, shvatili ste to i iz njegovih prethodnih izjava vrlo skroman i pozitivan, ali priznat će na kraju da ga jedna stvar ipak žalosti.
– Savez nam loše funkcionira. Nisu iskoristili dvije zlatne medalje u trapu, moju i onu Josipa Glasnovića, mogli su pronaći puno više sponzora na temelju toga. Iza mene i Glasnovića je jedna velika rupa, nemamo kvalitetnih juniora i tu je Savez trebao više napraviti, pronaći više sredstava za njih, organizirati im škole.

Članak je preuzet s https://sportske.jutarnji.hr/sn/sport-mix/ostali-sportovi/samozatajni-covjek-koji-je-prije-osam-godina-odusevio-hrvatsku-zalostan-nisu-iskoristili-nas-uspjeh-15026172

Stožer u utorak: Istra ima čak 20 novozaraženih! U većini slučajeva radi se o “uvozu” virusa

POREČ/PULA: Počinje EKO WEEK – Druga strana plastike, klimatske promjene i podvodni zvukovi Jadranskog mora