Kaštijun i budućnost gospodarenja otpadom u Istri – Pula se guši u smradu, 34.000 tona otpada čeka odvoz, a nova lokacija tek se traži
Ako se u Kaštijunu više neće voziti otpad iz čitave Krasne zemlje, gdje će se otpremati, tko će u svom dvorištu primati smeće – pitanje je iznad svih pitanja.
Na tematskoj sjednici Istarske županije i Grada Pule o Kaštijunu, što je održana 15. listopada ove godine u Pazinu, prihvaćeni su određeni zaključci, među kojima je najbitniji: Kaštijun, Županijski centar za gospodarenje otpadom, postaje prošlost, treba pronaći novo mjesto i područje gdje će se otpad deponirati i obrađivati što pristiže iz svih istarskih centara.
Takva odluka predstavlja značajni zaokret u pristupu problemu koji već godinama izaziva nezadovoljstvo stanovnika južne Istre. Međutim, ne znači da je donesena formalna odluka o zatvaranju postojećeg centra niti je određen datum njegova prestanka rada. Kaštijun i dalje ostaje ključni dio istarskog sustava gospodarenja komunalnim otpadom, a za njegovu zamjenu bit će potrebno osigurati novu lokaciju, prostorno-planske preduvjete, financiranje, dozvole i odgovarajuće kapacitete za obradu otpada.
Hoće li stanovnici južne Istre još deset godina živjeti sa smradom?
Žitelji ovoga dijela Puljštine, međutim, morat će se još dugo oboružati velikim strpljenjem da se to dogodi. (Istrani bi rekli: još dosta maneštre pojesti!). Proći će još mnogo godina prije negoli, alegorijski rečeno, moći širom otvoriti prozore svoga doma da bi ušao čist zrak! Najmanje jedno desetljeće! Ako se svi oni koji su u tom kolu rješavanja smrada i nečista zraka budu držali ritma i dogovora. Ako.
Kako sve ne bi ostalo na papiru već pretvoreno u djela, i to u zakazanim rokovima, pulska Udruga Čist zrak – duga ljubav odlučila je pratiti i javno obznaniti njihovo izvršenje. Uključili su brojčanik, ide vrijeme tika-taka, od starta do ostvarenja.
Udruga upozorava, ne bez razloga, poučeni dosadašnjim iskustvom, da planovima, studijama kao i namjerama i obećanjima kojih su se naslušali svih ovih godina, ne može vjerovati. Stvarnu namjeru zatvaranja Kaštijuna, definiranja lokacije kao i gradnju novog centra, političari će pokazati djelima a ne zaključcima na papiru. Djelima koja se moraju provesti u planiranim rokovima.
Tri izvora neugodnih mirisa i pitanje budućnosti Kaštijuna
Za stanovnike koji godinama žive s neugodnim mirisima najvažnije pitanje ostaje hoće li se, dok traje potraga za novim centrom, uvjeti života u okolici Kaštijuna doista poboljšati. U Pazinu je, među ostalim, rečeno, da do izgradnje novog centra treba postrojenje na Kaštijunu maksimalno optimizirati, kako bi se smanjili neugodni mirisi.
A svi istarski gradovi i općine, posebno turistički razvijena zapadna obala, hitno izgrade vlastite sortirnice i kompostane kako bi se smanjio pritisak biološkog otpada na Kaštijun.
Spomenimo jednu „sitnicu“ koja je rečena u Pazinu, a koja je možda prošla ispod radara javnosti. Detektirana su tri izvora neugodnih mirisa: skladištene bale goriva iz otpada, postrojenje za mehaničko-biološku obradu te odlagališna polja. Za svaki od tih problema postoje moguća tehnološka i operativna rješenja. Ako se i kada to riješi, Centar može funkcionirati poput sličnih postrojenja diljem Europe.
Kakvo je stanje na Kaštijunu?
Ponajprije napomenimo da se, osim još Marišćine (Rijeka), niti jedan centar za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj ne koristi i neće se koristiti bioreaktorskim plohama već otpad sušiti dodatnih devet tjedana u biostabilizacijskim halama. Kaštijun je starija verzija tehnologije. Svi centri u RH učili su na problemima Kaštijuna i Marišćine i modernizirali se. Kaštijun je ostao gdje je bio od početka uz bezuspješan pokušaj modernizacije s dva dodatna bioboksa.
I još: Istra je imala mogućnost svih ovih godina ublažiti zagađenja s Kaštijuna i olakšati njegovo poslovanje, kroz selekciju biootpada. Prema podatku da godišnje na Kaštijun pristiže 30 tisuća tona biootpada, zorno je da to nije uspjela.
Na Kaštijunu nagomilane 34 tisuće tona goriva iz otpada
Jedan od najvećih operativnih problema centra predstavljaju nagomilane količine goriva iz otpada (GIO), koje nastaje u procesu mehaničko-biološke obrade miješanog komunalnog otpada. Prema podacima koje je na sjednici u Pazinu iznijela direktorica Kaštijuna Anja Ademi, na lokaciji se nalazi približno 34 tisuće tona takvog materijala, što je nastao od 2022. do 2026. godine.
Odvoz je započeo, a plan je da se postojeće količine uklone tijekom sljedećih 12 mjeseci. Uz to, upozorila je i na približno 14 tisuća tona nečiste željezne frakcije koja se na Kaštijunu prikupljala od početka rada centra.
Povijest odlagališta otpada Kaštijun
Povijest odlagališta otpada Kaštijun proteže se kroz više od šest desetljeća, transformirajući se od nekontroliranog smetlišta oko stare austrougarske utvrde do modernog, ali i kontroverznog regionalnog centra za gospodarenje otpadom.
Otpad bivše općine Pula organizirano se počinje odvoziti i odlagati na okolnom prostoru austrougarske utvrde Kaštijun 1964. Tijekom 1967.-1968. otpad se palio, zbog čega je odlagalište konstantno gorjelo i zagađivalo zrak.
Do 1980. postojeća prirodna depresija terena u potpunosti je popunjena. Nakon toga otpad se počinje postupno uređivati i slagati u slojevima. Procjenjuje se da je na tom “starom” odlagalištu tijekom godina odloženo oko 1,3 milijuna tona otpada. Godine 1992. pulsko Komunalno poduzeće ograđuje prostor, postavlja čuvarsku službu te dovodi struju i vodu.
Od osnutka županijskog centra do odluke o traženju nove lokacije
Tvrtka Kaštijun u suvlasništvu Grada Pule (51%) i Istarske županije (49%) osnovana je 2007. kao jedinstveni Županijski centar za gospodarenje otpadom za cijelu Istru. Otpad se više ne baca na hrpu, već se obrađuje mehaničko-biološkim putem. Puštena u rad nova odlagališna ploha (ploha A1). Godine 2022.dovršena je sanacija i zatvoreno staro odlagalište Kaštijuna. Projekt je sufinanciran sredstvima EU. Nekadašnje otvoreno smetlište prekriveno je i pretvoreno u zaštićeni zeleni prostor.
Iako je zamišljen kao ekološki iskorak, novi Centar ubrzo se suočio s velikim problemima. Zbog enormnog priljeva turista, količine otpada ljeti višestruko premašuju kapacitete postrojenja, što dovodi do čestih kvarova i pojave neugodnih mirisa. A jer se u Istri ne odvaja dovoljno biootpada na kućnom pragu, u Kaštijun stiže previše mokrog otpada koji truli i stvara plinove. Krajem rujna 2026. završeni su radovi na privremenom zatvaranju i otplinjavanju prve plohe koja je dosegnula svoj maksimum.
Pod pritiskom građana i ekoloških prosvjeda, u listopadu ove godine donesena je odluka da se Kaštijun više neće širiti. Zavod za prostorno uređenje dobio je zadatak da pronađe novu lokaciju za budući centar za gospodarenje otpadom, što označava početak kraja Kaštijuna u obliku kakvog poznajemo.
Pet direktora Kaštijuna u pet godina: tko je sve vodio centar?
Župan Miletić upozorio je da se tijekom posljednjih pet godina izmijenilo pet direktora centra te da je Županija, kao manjinski suvlasnik, često bila preglasana pri donošenju odluka.
Post scriptum. U proteklih pet godina na čelu Kaštijuna, kao na traci, izmijenilo se pet direktora.
Darko Višnjić, vodio je Kaštijun nakon što je s funkcije otišao dugogodišnji direktor Dino Kukić. Postavljen je kao stručnjak kako bi stabilizirao MBO (pogon za mehaničko-biološku obradu otpada). Podnio je ostavku u jesen 2021. godine.
Fabio Giacometti preuzeo je upravljanje u rujnu 2021. godine kao iskusan stručnjak koji je prethodno vodio riječki centar za otpad Marišćina. Smijenjen je/otišao je u lipnju 2022. godine.
Dražen Stilinović imenovan je u srpnju 2022. godine. U obradu otpada donio je dugogodišnje inženjersko iskustvo u projektiranju MBO postrojenja. Otišao je krajem 2024. godine.
Aleksandar Budisavljević imenovan je u siječnju 2025. godine s primarnim zadatkom konsolidacije poduzeća, rješavanja nagomilanih financijskih minusa te novih pregovora s istarskim komunalnim poduzećima oko ljetnih količina i sastava otpada. Na osobni zahtjev opozvan je krajem iste godine.
Anja Ademi imenovana je direktoricom Kaštijuna krajem prosinca 2025. godine. Tijekom 2026. godine njezina je uprava provela analizu svih procesa, počela hitno otplinjavanje i zatvaranje prepune odlagališne plohe A1 te koordinira planirano pražnjenje i sanaciju nagomilanih bala goriva iz otpada. Odlaskom Giacomettija, kao gradska pročelnica, privremeno je upravljala Kaštijunom.
Robert Buršić
