Iskustva radnika i poslodavaca s terena su ipak malo drugačija, neki su morali posegnuti i za stranom radnom snagom.
Što se događa na hrvatskom tržištu rada? Jesu li višedesetljetne žalopojke zaposlenika, usudili bismo se ustvrditi opravdane, zamijenile žalopojke poslodavaca?
Aktualno stanje na tržištu rada ima smisla jer nudi nadu za uspostavu trajnih i univerzalnih odnosa, poznatih u uređenim i istinski socijalnim državama, koji bi trebali jamčiti da se od poštenog rada može dostojanstveno živjeti što, na opću žalost i nezadovoljstvo velikog broja hrvatskih građana, da ne kažemo većine, u Republici Hrvatskoj sigurno nije slučaj.
“Nudimo plaće koje se samo zamisliti mogu, ali nitko ne želi raditi “– sve češće se može čuti poslodavce, piše Slobodna Dalmacija.
“Da ste nudili samo poštene plaće, Hrvatska bi danas bila drukčija zemlja. Unutar hrvatskih granica živjelo bi barem pola milijuna od onih koji su se tijekom posljednjih dvadesetak godina iselili, demografska kretanja imala bi pozitivan predznak, a hrvatski građani po standardu ne bi bili fenjeraši zemalja Europske unije. Sve loše što ste desetljećima radili, a u čemu ste imali potporu nositelja vlasti na svim razinama, danas vam se vraća poput bumeranga”, odgovaraju poslodavcima radnici.
Na promišljanje o ovoj problematici “okidač” je bio podatak da su hrvatski poslodavci, unatoč činjenici da su se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje krajem travnja 118.922 osobe vodile među nezaposlenima željnima rada, tijekom minulog mjeseca od MUP-a dobili više od 21 tisuću novih dozvola za zapošljavanje stranaca, među kojima su u progresivnom porastu oni iz Nepala, Indije, Filipina… I, s druge strane, dva javno objavljena podatka: prvi koji otkriva da poslodavac jednog restorana nudi vrhunskom kuharu plaću od 35 tisuća kuna i, drugi, koji govori o istraživanju koje je objavila upravo Slobodna Dalmacija, a iz kojeg proizlazi da u Hrvatskoj trećina doktora znanosti zaposlenih u prvoj godini od stjecanja te akademske titule radi za 3.500 kuna ili manje.
Pogledajmo statističke podatke o nezaposlenosti. Posljednjeg dana travnja, dakle, HZZ je u evidenciji imao 118.922 nezaposlenih, što je za 5,3 posto manje nego posljednjeg dana ožujka, i cijelih 20 posto manje nego posljednjeg dana travnja prošle godine. Među nezaposlenima je bilo 50.956 muškaraca (42,8 posto) i 67.966 žena (57,2 posto). Najviše nezaposlenih je iz dobne skupine od 55 do 59 godina, evidentirano ih je 17.433 i oni među nezaposlenima u Hrvatskoj sudjeluju s 14,7 posto. Najmanje je mladih u dobi od 15 do 19 godina. Takvih je 3372 ili 2,8 posto ukupno nezaposlenih. Za ostale dobne skupine nezaposlenih moglo bi se reći da su ravnomjerno zastupljene.
Promatrajući po obrazovnoj strukturi najviše je KV i VKV radnika, 36.227 osoba ili 30,5 posto sveukupno nezaposlenih. Slijede ih završeni srednjoškolci s četverogodišnjim školskim programima i(li) gimnazijom kojih je 34.984 ili 29,4 posto, s osnovnom školom je 23.022 nezaposlenih ili 19,4 posto dok na nezaposlene s prvim stupnjem fakulteta i stručnog studija otpada 8030 osoba ili 6,8 posto te na nezaposlene sa završenim fakultetima ili akademijama 10.299 osoba ili 8,7 posto.
Nezaposlenost je u Hrvatskoj raspoređena posve neravnomjerno. Apsolutno najveći broj nezaposlenih je na području Splitsko-dalmatinske županije. Na kraju travnja u ovoj županiji HZZ je evidentirao 22.158 osoba koje traže posao, što predstavlja 18,6 posto ukupno nezaposlenih u državi. Ili između 1000 stanovnika ove županije na kraju travnja bila su 52 nezaposlena. U isto vrijeme u Istarskoj županiji bilo je 2841 nezaposlena osoba ili 2,4 posto od ukupne hrvatske nezaposlenosti, a na 1000 stanovnika te županije nezaposlenih je bilo samo 15.
Cijeli članak pročitajte na linku https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/poslodavci-u-ocaju-nudimo-place-koje-se-samo-zamisliti-mogu-ali-nitko-ne-zeli-raditi-iskustvo-sinjanke-nakon-sezone-gazda-mi-je-jedno-obecavao-a-u-praksi-je-sve-bilo-drukcije-1197227
