PREMINUO mr.sc. DINO RUŽIĆ, inž. građevinarstva, vodeći istarski statičar i zaštitnik istarske graditeljske baštine
U srijedu, 23. studenoga ove godine, preminuo je cijenjeni inž. građevinarstva Dino Ružić, rođen u Kašteliru 27. rujna 1949. godine. To su samo četiri dana prije 77. rođendana. Bit će pokopan u subotu, 26. rujna, na mjesnom groblju u Kašteliru u 15.30 sati.
Inženjer koji je pomagao sačuvati pedesetak istarskih spomenika kulture
Prije dvije godine, u istarskom kalendaru Jurina i Franina 2024. tiskan je prilog o Dinu Ružiću, naslovljen Zaštitnik istarske graditeljske baštine. Novinarka Vesna Medvedec Buršić ovako počinje:
„Nije lako ‘uhvatiti’ Dina Ružića (74) ni po ljeti ni po zimi. Ili je na terenu, penje se po nekim istarskim kaštelima, crkvama ili kulama, ili je u svom uredu za ‘papirima’, ili je pobjegao na more pa u barci sa svojom suprugom Nedom, dobro znanom odgajateljicom u porečkom dječjem vrtiću, ili s jednom od dviju unuka hvata lignje, pokojeg šarga, baraja, brancina. Reklo bi se da ćeš čovjeka koji pređe sedamdesetu i ima dovoljno vremena lako naći za jedan razgovor ugodni, ali šipak – Dino je još uvijek i stalno u akciji“.
Jedan od vodećih istarskih statičara, inženjer građevinarstva i magistar znanosti te specijalist za građevinsku statiku, Ružić je bio obavezno lice pri gotovo svakom većem konzervatorskom zahvatu na Poluotoku. Iza njega su značajni objekti, otkako se specijalizirao za građevinsku statiku, od propadanja spasio je 50-ak spomenika kulture, neke od najznačajnijih kaštela i utvrda od Pule do Buzeta i Savudrije. Samo na Brijunima obradio je desetak lokacija.
Od izgradnje porečkih naselja do Istarskog ipsilona
Kao zagrebački diplomant Građevinskog fakulteta počeo je raditi u pazinskoj građevinskoj firmi Vladimir Gortan odakle je, nakon četiri godine, prešao u porečki SIZ za stambeno-komunalnu djelatnost gdje je vodio tada popularnu usmjerenu stambenu izgradnju. Koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća vodio je izgradnju popularnih stambenih naselja i zgrada u Poreču: Mate Balota, Pical, Špadići, Finida, te u Taru, Višnjanu i Vrsaru, u kojima su dom savili mnogobrojni današnji žitelji Poreštine.
Slijedio je pulski Urbis 72, a onda se prebacio na ceste, postaje tehnički direktor USIZ-a za ceste Istre. Zadužen za pripremu izgradnje Istarskog ipsilona do faze načelne građevinske dozvole, što je uspješno priveo kraju. To ga je i nagnalo da na matičnom fakultetu obrani magisterij iz domene prometnica (Alternativne turističke prometnice). Ponudio je tada atraktivnu mogućnost izrade lungomarea na području tadašnje općine Poreč (od Limskog kanala do Tara) s kombinacijom pješačko-biciklističkih staza i električnih vlakića. Navodno je taj projekt ponovno u điru! Nakon ukidanja USIZ-a osnovao je “Gradnju” od posrnulog porečkog građevinca Jože Šuran, pa dioničko društvo IMG, da bi 1992. godine uslijedilo veliko finale osnivanjem vlastite tvrtke Istra inženjering. Tvrtka je desetljećima uspješno poslovala spašavajući istarska povijesna blaga.
Zahtjevan zahvat bio je onaj na ruševinama srednjovjekovnog kaštela Pietro Pelosa izgrađenog na litici brežuljka između Istarskih toplica i Buzeta.
Njegov posljednji angažman bio je na sanaciji kaštela Rota u Momjanu
Među najdraže projekte Ružić je isticao sanaciju Povijesnog i pomorskog muzeja Istre u Puli. To je povijesna cjelina s puno detalja koje je trebalo usuglasiti s ostalim strukama (arheolozima, konzervatorima, restauratorima) u čijem je sklopu i tunel Zero Strasse.
Inž. Dino Ružić uživao je u svom poslu.
U poslovima desna ruka bili su mu obrtnik Emil Sinčić i tvrtka Kapitel Branka Orbanića iz Žminja. Uspješni radovi redali su se zahvaljujući marljivim operativcima. I sam je zanat pekao na terenu. U Srednjoj tehničkoj školi u Puli i poslije na fakultetu, gazio je gradilištima, prošao od utovara kamena i nabacivanja žbuke do izrade projekata.
Nije Dino spašavao samo zgrade i zidine. Bio je veliki filantrop i humanitarac. Volio je putovati, bio je druželjubiv, šaljivdžija, cijenio je prijateljstvo, jako volio Istru i istarsku zemlju (doslovce). Obrađivao je masline, pravio ekstra djevičansko maslinovo ulje kojeg je znakovito etiketirao imenom „Niki taka“.
Uzrečica mu je bila, kada mu je u životu bilo teško: „I to će proći!“
Bez patetike: njegovo je vrijeme prošlo, ali će tragovi njegova života i rada, ljubav prema obitelji i najbližima, prijateljsko poštovanje, ostat će trajno upamćeno.
Robert Buršić
#Kaštelir #istraterramagica #DinoRužić #InMemoriam #Istra #Poreč #Poreština #GraditeljskaBaština #KulturnaBaština #IstarskaBaština #IstraInženjering #Građevinarstvo #OčuvanjeBaštine
Kaufland u Poreču gradi veću trgovinu: Iz sjedišta tvrtke otkrili površinu i da će imati novi prilaz
Završio očevid u obiteljskom dvorištu nakon eksplozije u srcu Istre: Netko je bacio dva pirotehnička sredstva
Viteški dvoboji, sokolarstvo i magija: Divertikon stiže u Poreč
