Vrsarski obrtnik i odnedavno ponovno predsjjednik Udruženja obrtnika Poreč, Zoran Kalčić, osvojio je prestižnu plaketu „Istarske zlatne ruke“. Donosimo inspirativnu priču o 32 godine rada, upornosti i ljubavi prema Istri.
U Rovinju je 21. svibnja 2026. godine održana svečanost obilježavanja Dana Obrtničke komore Istarske županije.
Najveće priznanje Komore – plaketu „Istarske zlatne ruke“ – ove je godine primio Zoran Kalčić, vlasnik obrta za trgovinu i ugostiteljstvo „Kalčić“ iz Vrsara i odedavno ponovno predsjednik Udruženja obrtnika Poreč.
Ovo priznanje dodjeljuje se osobi koja je svojim radom i zalaganjem doprinijela razvoju institucija obrtničkog komorskog sustava kroz rad u tijelima Komore i jedinstvenog komorskog sustava te koja osobnim primjerom potiče obrtničke vrijednosti, solidarnost, marljivost i zajedništvo.
Za nekoliko dana navršit će se pune 32 godine otkako je postao obrtnik. Cijeli je život vezan uz Vrsar i Istru, otac je dvoje djece i uspješan maslinar. Obrt je otvorio 1994. godine, najprije kao trgovački obrt – mesnicu, a 2004. godine proširio je djelatnost na poljoprivredu.
Tim smo povodom razgovarali s njim.
Priznanje „Istarske zlatne ruke“ jedno je od najvećih priznanja u istarskom obrtništvu. Što Vama osobno znači ova nagrada i koliko Vam je važna nakon svih godina rada?
– Priznanje „Istarske zlatne ruke“ Obrtničke komore Istarske županije najveće je priznanje koje istarski obrtnik može dobiti, tako da sam izuzetno ponosan na takvu nagradu. Ona mi je dodatni poticaj da uložim još više truda i budem još bolji. Osim toga, ponosan sam i na svoj angažman u Udruženju obrtnika Poreč i Obrtničkoj komori Istarske županije. Smatram da je važno da se obrtnici uključe i pokušaju utjecati na gospodarske prilike za sebe, ali i za svoje kolege iz branše.
Već desetljećima uspješno vodite obrt za trgovinu i ugostiteljstvo u Vrsaru. Kako je izgledao Vaš poduzetnički put i kako se posao razvijao od samih početaka do danas?
– Na samom početku bila je to mala kvartovska mesnica i trgovina, kakve su nekad bile popularne, a 2007. godine preuredio sam je u trgovinu isključivo autohtonim istarskim proizvodima – ekstra djevičanskim maslinovim uljem, istarskim pršutom, tartufima, salamama i mesom istarskog boškarina, istarskim vinima, medom i rakijama. Od tada se i mesnica preorijentirala isključivo na lokalno i domaće meso. Danas, srećom, takvih lokala ima diljem Hrvatske, ali prije gotovo 20 godina to je bio novi koncept i ponosan sam što sam među prvima u Hrvatskoj ponudio nešto drugačije. Klijenti su to itekako prepoznali.
Kao dvadesetogodišnjak odlučio sam otvoriti obrt jer sam želio raditi za sebe. Zaključio sam da je za mene puno veća mogućnost razvoja upravo u obrtništvu. Nisam htio biti zaposlenik jer mi se činilo da kao obrtnik lakše mogu upravljati svojom sudbinom i karijerom, a nije me bilo strah raditi 24 sata dnevno i pokušati nešto novo.
Na samom početku sve mi je bilo novo i izazovno, ali učio sam u hodu. Pomoglo mi je i Udruženje obrtnika Poreč u koje sam došao kao mladi obrtnik, a na kraju završio kao predsjednik u dva mandata do 2022. godine. Kolege su me ponovno izabrale za predsjednika Udruženja pa mislim da sam i tamo napravio dobar posao. Jednim od većih uspjeha svog mandata smatram činjenicu da je Obrtnički dom u Poreču ostao u obrtničkim rukama. Iako nije bilo lako, vodio sam se intuicijom i osjećajem za pravednost te nisam dozvolio da se ono što su obrtnici gradili svojim rukama i novcem proda. Sada je situacija stabilna, ali bilo je zaista teško. Veselim se ovom mandatu jer vjerujem da će se puno više raditi na vidljivosti naših obrtnika i aktivnostima Udruženja.
Kako je posao s trgovinom i mesnicom rastao, puno sam radio, ali ništa mi nije bilo teško. Budući da sam svjestan da je u ovom poslu važno biti inovativan i klijentima nuditi nove proizvode, velika mi je želja bila uvesti i vlastiti proizvod u asortiman.
Tako sam još 1999. godine odlučio posaditi masline. Bio sam prvi u Vrsaru, a danas, kada pogledam unatrag, vidim da je to bila dobra odluka. Masline su mi velika radost i moja ulja često budu proglašavana najboljima u kategoriji. Dakle, osim što mi je bilo važno da proizvod bude moj, jednako mi je važno da bude kvalitetan i najbolji koji mogu ponuditi svojim vjernim kupcima.
Tijekom godina mnogo se toga promijenilo u obrtništvu, ugostiteljstvu i gospodarstvu Istre i Hrvatske općenito. Što biste izdvojili kao najveće promjene i izazove s kojima su se obrtnici susretali u posljednjih 30 godina?
– U ovih više od 30 godina bilo je puno izazova. Kao i većina obrtnika, borio sam se s naplatom potraživanja i raznim krizama, od razdoblja između 2008. i 2015. godine, preko korone, rata u Ukrajini, poskupljenja nabave, proizvodnje i energenata, pa sve do aktualne ratne situacije na Bliskom istoku i novih poskupljenja energenata. Kod nas obrtnika jedina je konstanta neizvjesnost, a sve ostalo su izazovi kojima se prilagođavamo i koje rješavamo. Zato bi bilo dobro da država, ali i regionalna i lokalna samouprava, pokušaju koliko-toliko osigurati stabilnost poslovanja nas najmanjih.
Na primjer, iscrpljuju nas stalne promjene propisa koje nam oduzimaju puno vremena i financijskih sredstava za prilagodbu. Zato je važno da vladajući shvate kako ono što se napiše na papiru u praksi često bude puno zahtjevnije i značajno utječe na poslovanje obrtnika. U našoj županiji više od 20 tisuća osoba zaposleno je u obrtima, a trend i dalje raste, što znači i sve više obitelji čiji život ovisi o uspješnosti nas obrtnika. Zato nam je važna suradnja s lokalnom i regionalnom zajednicom te olakšavanje rada kroz poticaje i natječaje. Tijekom mog posljednjeg mandata na čelu Udruženja obrtnika Poreč više je općina to prepoznalo i danas postoje takvi natječaji. Želja mi je da to prepoznaju sve jedinice lokalne samouprave jer o obrtima ovisi razvoj gospodarstva u cjelini.
Koliko su obitelj i zajedništvo važni u Vašem poslu? Sudjeluju li članovi obitelji u radu obrta i koliko je danas teško očuvati obiteljski posao? Kako se snalazite s radnom snagom?
– Obitelj mi je uvijek bila i podrška i pomoć. Bez njih sve ide puno teže – najprije roditelji, zatim supruga, a sada i djeca. Supruga je zaposlena u obrtu jer smatram da je pomoć obitelji dodatni vjetar u leđa i velika podrška u poslu. Zaposlenici su mi godinama isti, neki rade sa mnom i više od 20 godina.
Što biste poručili mladima koji danas razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta ili obiteljskog posla?
– Mladima bih jednostavno poručio: odlučite što želite raditi u budućnosti, naučite to dobro raditi, budite inovativni, vjerni sebi i postanite – obrtnici.
#Vrsar #Istra #obrtnici #ZoranKalčić #IstarskeZlatneRuke #obrtništvo #Poreč #maslinovoulje #lokalnoproizvodi #IstraTerraMagica
