„Musica affrescata“ vraća zvuk u prostore u kojima je takva glazba nekada živjela: Srednjovjekovne crkvice u Istri ugostit će u listopadu eminentne glazbenike
Ove jeseni istarske srednjovjekovne crkvice opet zvuče. Ciklus koncerata Musica affrescata, koji provodi Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, otvara treće izdanje ovog petka, 9. listopada, u crkvi sv. Roka u Oprtlju. Prvi put otvara ga gostujući talijanski ansambl Theatrum Instrumentorum.
Ciklus se nastavlja 16. listopada u Draguću, a završava 23. listopada u crkvici sv. Barnabe u Vižinadi.
Ideja projekta pripada povjesničarki umjetnosti Sunčici Mustač, a projekt financira Povijesni i pomorski muzej Istre u suradnji s Upravnim odjelom za kulturu i zavičajnost Istarske županije. Edna Strenja organizatorica je ovogodišnjeg izdanja, a u projektu sudjeluje kao izvođačica sve tri godine njegova održavanja.
Ideja je jednostavna: vratiti zvuk prostorima u kojima je nastao. Na zidovima istarskih crkava, uz svece i biblijske prizore, srednjovjekovni su majstori naslikali i anđele svirače, glazbala i pjevače, kao zabilježene note jednog vremena. Musica affrescata te prizore pretvara u živu glazbu.
Prije svake skladbe izvođači publici objasne njezin povijesni kontekst i vezu s freskama. Tako koncert postaje susret glazbe, slike, prostora i povijesti.
Program je pokrenut 2024. godine u Draguću, Svetom Lovreču i Sorbaru. Prošle je godine, kroz prekogranični projekt Terra Gothica Incognita, povezao Oprtalj, Hrastovlje i Kastav te freske Kastavske slikarske škole.
Jedna od osoba koja Musica affrescatu prati od njezinih početaka je Edna Strenja, arhitektica, učiteljica, fotografkinja i voditeljica pulskog zbora Praksa. Kao izvođačica sudjelovala je u sva tri dosadašnja izdanja, dok je ove godine preuzela i organizaciju programa.
S njom smo razgovarali o tome što se događa kada se glazba nakon stoljeća vrati među oslikane zidove istarskih crkvica, koliko upravo arhitektura određuje način na koji glazbu doživljavamo te može li jedan ovakav projekt staroj baštini udahnuti novi život.
Od slike do zvuka
Što je zapravo čar projekta Musica affrescata i na koji način povezujete glazbu s freskama koje publika vidi oko sebe?
Čar projekta „Musica affrescata“ je uspostaviti dijalog između onoga što vidimo i onoga što čujemo. Od fresaka kreće ovaj projekt. Na njima možemo pronaći prikaze glazbenika, instrumenata, anđela svirača, ali i čitav jedan svijet srednjovjekovne ikonografije koji nam govori o vremenu u kojem je ta glazba nastajala i živjela. Ne želimo, međutim, samo ilustrirati ono što je naslikano određenom skladbom. Zanimljivije nam je pronaći poveznice i omogućiti publici da prostor i freske počne doživljavati kroz zvuk.
U prošlim izdanjima Musiche affrescate upravo kroz takav pristup pokušali povezati ono što se nalazi na zidovima s glazbom koju izvodimo. Kada prije svake pjesme publici objasnimo što gledaju, kada je određena glazba nastala, tko ju je izvodio i kakva je bila njezina funkcija, freska odjednom više nije samo lijepa slika na zidu. Ona postaje dio jedne priče.
Tada koncert više nije samo niz skladbi – on postaje svojevrsni razgovor između slike, zvuka i arhitekture.
Mislim da je upravo to jedna od posebnosti ovog programa: publici ne nudimo samo glazbu koju treba poznavati da bi je mogla razumjeti, nego joj dajemo ključ za čitanje prostora i umjetnosti koju možda prvi put vidi.
Arhitektica u gotičkoj crkvici
Vi ste istodobno arhitektica i pjevačica. Koliko vam upravo ta dva iskustva određuju način na koji doživljavate ove male sakralne prostore?
Arhitektura i glazba su mi zapravo vrlo bliske upravo zato što obje počivaju na odnosu prostora i čovjeka. Kao arhitektica prostor promatram kroz njegove proporcije, materijale, svjetlo ali i kroz zvuk. Kao pjevačica isti taj prostor doživljavam gotovo fizički – čujem kako vraća ton, koliko dugo traje odjek, gdje se glas gubi, a gdje dobiva punoću.
Male istarske crkve zbog toga su izuzetno zanimljive za ovakav program. Njihova arhitektura nije neutralna pozornica već aktivno sudjeluje u izvedbi. Kamen, svodovi, zidovi i relativno mali volumen prostora stvaraju akustiku koja je potpuno drugačija od one u, primjerice, koncertnoj dvorani.
Zato nam je važno promatrati i samu lokaciju prije nego što odlučimo kako će koncert izgledati. Nekad je najbolje ostati unutra, upravo zbog intimnosti i akustike, a nekad prostor oko crkve publici daje potpuno drugačiji doživljaj.
I mislim da publika to osjeti jer kada sjednete u malu srednjovjekovnu crkvicu, okruženi freskama, kamenim zidovima i tragovima ljudi koji su ondje dolazili stoljećima prije nas, ne slušate glazbu na isti način kao u koncertnoj dvorani. Počinjete slušati prostor a upravo mi je taj spoj arhitekture i pjevanja možda i najzanimljiviji dio cijelog projekta.
Od Istre do Kastva i natrag, sada s Talijanima
Projekt se tijekom godina proširio i izvan svojih početnih lokacija, a ove godine uključuje i talijanski ansambl. Koliko je to međunarodno povezivanje važno za njegov razvoj?
„Musica affrescata“ od početka je bila zamišljena kao projekt koji ne želi istarsku baštinu promatrati zatvoreno, samo unutar granica Istre. Srednji vijek i renesansa nisu poznavali današnje granice na način na koji ih mi danas doživljavamo. Glazba, ljudi, ideje i umjetnički utjecaji stalno su putovali.
Suradnja s Hrastovljem i Kastvom bila nam je zato vrlo prirodan korak. Otvorila je mogućnost da vidimo koliko su nam kulturni i povijesni slojevi zapravo povezani, ali i da projekt dobije novu publiku i nove izvođačke perspektive.
Ovogodišnja suradnja s talijanskim ansamblom Theatrum Instrumentorum ide još jedan korak dalje. Italija je izuzetno važan prostor kada govorimo o razvoju europske glazbe, a Istra je kroz svoju povijest uvijek bila prostor susreta različitih kultura.
Mislim da se tako projekt prirodno otvara prema široj publici. Ne samo prema ljudima koji već poznaju ranu glazbu, nego prema svima koje zanimaju povijest, arhitektura, freske, Istra ili jednostavno drugačiji način doživljavanja koncerta.
Voljeli bi da „Musica affrescata“ nastavi upravo u tom smjeru – da povezuje ljude i prostore, ali i da pokazuje kako kulturna baština nije nešto statično što samo promatramo, nego nešto što možemo ponovno oživjeti i doživjeti.
Od 15-godišnjaka do publike u devedesetima
Kakva je bila reakcija publike i gdje vidite budućnost projekta?
Publika nas je prošlih godina zapravo jako ugodno iznenadila. Na sva tri koncerta bilo je oko tridesetak ljudi, što možda na prvi pogled nije velik broj, ali kada govorimo o malim istarskim crkvama i vrlo specifičnom repertoaru, to je za nas iznimno vrijedno. Posebno zato što je dob publike bila vrlo široka – od petnaestogodišnjaka do ljudi u devedesetim godinama.
Dolazili su ljudi različitih interesa: neki su već bili zainteresirani za ranu glazbu, neke su privukle freske i sama lokacija, neki su bili lokalni stanovnici, a vjerujem da je dio publike došao jednostavno iz znatiželje. I upravo je ta raznolikost ono što nam je važno.
Naime, jedan od glavnih ciljeva projekta nije samo izvesti određeni repertoar, nego približiti ljudima umjetnost koja im se na prvi pogled može činiti udaljenom ili teško razumljivom. Kada govorimo o srednjovjekovnim freskama ili ranoj europskoj glazbi, postoji određena barijera – ljudi često misle da o tome ne znaju dovoljno.
Zato prije svake pjesme glazbenici govore o njezinu kontekstu, o vremenu u kojem je nastala, načinu na koji se izvodila, instrumentima, ali i o poveznicama s freskama i prostorom u kojem se nalazimo. Pokazalo se da to publici jako puno znači. Nakon takvog uvoda glazbu i freske više ne doživljavaju kao nešto „strano“, nego mogu povezati ono što gledaju s onim što slušaju.
A budućnost vidimo upravo u tome da projekt nastavi okupljati različite umjetnike, prostore i publiku. Istra ima veliki broj malih crkvica i vrijednih fresaka koje još uvijek nisu dovoljno poznate. Ako ih možemo ponovno ispuniti glazbom, pričom i ljudima, onda smo im dali jedan novi život.
#Oprtalj #IstraTerraMagica #MusicaAffrescata #EdnaStrenja #Draguć #Vižinada #Istra #Freske #KulturnaBaština #Glazba #Kultura
