MRAČNE TAJNE ISTRE: Štrige, štriguni i pop koji je uroke skidao za crnu kokoš – priče od kojih se nekad ledila krv!
Od tajanstvenog peroјskog popa i bezglavog svećenika koji je plašio ljude između Kaštelira i Tara do suđenja vješticama i legendi o štrigunima. Stare istarske predaje ponovno privlače pozornost zahvaljujući hrvatskom hororu „Štriguni“.
Nakon niza godina, hrvatska kinematografija dobila je, najavili su mediji, čistokrvni horor – dugometražni igrani film Štriguni, redatelja i scenarista Alda Tardozzija, koji donosi uprizorenje istarske legende o besmrtnim mitskim bićima. Film se počeo snimati u Završju u studenom 2025. godine, a klape su pale u Oprtlju, Pazinu i u Puli. Glumačku ekipu predvode sarajevski glumac Kemal Rizvanović, Rade Šerbedžija, Tihana Lazović, Jadranka Đokić i Ozren Grabarić, a glazbu za film skladala je glazbenica Tamara Obrovac.
Film u kina diljem Hrvatske stigao je krajem listopada.
Odakle inspiracija redatelju Tardozziju za snimanje filma Štriguni?
Svestrani Drago Orlić – novinar, pisac, slikar, fotograf – sve samo ne Lakodelac (Zvane Lakodelac, kako se potpisivao), bongustajo, poticatelj i pokretač gastro festivala (fešti) u Istri, sakupio je i priredio knjigu Štorice o štrig i štriguni. Priče praznovjernice. U knjizi je niz kratkih priča i anegdota na temu štriga, mora, krsnika, štriguna… koje je prikupio u mjestima diljem Istre, a koje su istodobno i simpatične i vrijedan dio istarske tradicije. Uradio je rudarski posao.
Redatelj filma Štriguni zacijelo je prolistao Orlićeve Štorice o štrig i štriguni.
Štoricama Orlić uvodi čitatelja u tajanstveni, mračni svijet urečljivaca, štroliga, mora, orka, krsnika, štriga i štriguna. I još kojekakvih mitskih bića.
Urečljivac je čovjek koji ureče, napakosti. Moć mu je u pogledu ili riječi. Štroliga je vračara. Posrednica između zla i dobra. Štrolige znaju načiniti, česta je riječ u pričama, a znači nalaženje rješenja za bolest ili nevolju.
Mora je najprisutniji lik u praznovjerstvu Istre. Mora cika cice, pešta ćovika, ujida pete, guši čovika, masti, riva rep u usta. Najčešće noću zlostavlja djecu. Jedna obrana od more je češnjak. Orko nema ljudski lik, najčešće se prikazuje kao pule (magarčić) koji se žrtvi podvuče pod noge i nosi je. Nosi u nepoznato, u deveti komun. Krsnik (Kršnjak, Križnjak, Grišnjak) veliki je protivnik, neprijatelj štrig i štriguna. On brani ljude. Svake noći odlazi na raskršće u borbu sa štrigama. More se tući usrid noći z sto štrig na srid križine. Jak je za dvanaest štrig. Ča bi ljudi prez kršnjaki?
Štrige i štriguni su najbliži pojmu vještice.
“Štrigun se rodi u črnen mihuru koji se potom sašije pod pazuh. Bez tog črnog mihura ili, u drugoj varijanti bez crne kugle s kojom se rađa, gubi moć. Štrige i štriguni su opaki i vrlo opasni i po život ljudi, a piju i krv. Štriga se rodi s repom. Pojavljuje se u raznim životnim oblicima. Sijela i obavezna sastajališta su im poslije jedanaest sati navečer (ali i u jedanaest ujutro) na raskršćima (križine, kružere, krožerije). Djelatnost štriga i štriguna očituje se u tri vida: tuku se međusobno, čine zlo ljudima i treće, kao najbitnije tuku se sa zakletim neprijateljima – krsnicima. I obrana od štrig i štriguni slična je kao i od mora, s nešto manjim učinkom, ali tu ima važnu ulogu krsnik – zaštitnik ljudi. I još nešto važno za obranu od zlih moći. To je križ – križina, salamun, salamunski križ, križ – papaliž. Taj crtež ucrtan, zakucan na vratima, štiti kuću od štrig i štriguni. Ako se otkine dio odjeće od onoga za koga se pretpostavlja da je štrigun, taj se dio odjeće spali, adi nad dimom i tako postaje zaštita od tog štriguna”, piše Orlić.
Črna kokoš za plaću
Za razliku od katoličkih svećenika, izgleda da je pravoslavni perojski pop imao više razumijevanja za probleme ljudi. H ten popu druge vire svi su hodili kad je rabilo ča načiniti proti štrigerij. Orlić mu je posvetio cijelo jedno poglavlje.
Za svako slabo najbolji je bija perojski pop. Ako si ima gujne u trbuhu, ako žena ka je dojila ni imala mlika, ako je blago stalo slabo, za sve je ima medežiju. A rabilo mu je donesti samo črnu kokoš za plaću.
Ti pop u Peroju je bija jako moćan. On je moga načiniti i zlo raskinuti a da bolesnika ni ne vidi, ni ne takne.
Pop prez glave
U Kašteliru, tamo u Stranah, proti Mirni, svakega dana u isto vrime čulo bi se kako bi niki zatulija tri puta. Ljudi su govorili da to tuli pop prez glave. A to se je čulo valjen tamo do Tara, ili na drugu bandu sve do Vižinade. Ljude je bilo strah to slušati.
Jedan dan tamo na tih kraji ovce je čuva jedan pastir. Ragač mlad, bez straha, bez pameti, leža je na jenoj škrili. Kada je čuja kako je po tri bota zavriska pop prez glave i on je zavika tri bota.Tobože kako da se je ruga popu. Odjedanput glas od popa je počeja hoditi sve bliže proti njemu.
Pastir se je prenuja, skoka je z škrile i počeja je bižati doma u Tar. Kada je doša u Tar, mladić je sve lase ma sure. To je istina.
Štrigun u sedmen litu
Kad se rodi muško dite z ropon, ni još rečeno da će mali biti štrigun. Kad mali bude ima jušto sedan lit, dijti će nika furešta peršona, niki kega niste vidili nikad prije i će pitati_
– Kako se zove ti mladić?
Ako rečete: Ne znan! Ste malega spasili. A ako mu rečete ime, mali će, neka me vrag uzme, postati štrigun.
NARAVOUČENIJE
Prije nego dojdete u selo u ken nikada niste bili, malen ditetu uperite ublić, da ga ki ne urekne.
Ča rabi učiniti prvo kad dojdete doma z samlja z prašćićen? Rabi girića puštiti da pasa u štalu priko sika od sikire da ga urevčljivci ne mogu ureći.
Ako krava počme na zdravo šepati, ni pomoći. Urečena je. Zove se krsnika. Ča on načini. Kravu gospodar popelje na njivu. Kadi krava stane na z bonon nogon, poli te stope klekne krsnik i z kosiron po tragu od stope zriže tu zemlju. Zvadi je van i ti busen zemlje ubrne znapoko. Blago je zličeno, nešeplje više.
Jeni govore uvako: u noći kada mora cika i masti čovika, nad usta tega ki spi se stavi boca i strese čovika. Čovika se zbudi, a mora se ćapa i zapre u bocu. Ujutro, ki u tu hižu prvi dojde ča pitati, bilo muški ili ženska, je mora. Najraje pira papar ili so. Ako joj ne date to ča pita, ona van se posere ili popiša pod škale. Drugi jopet povidaju da mori, ako ne date to ča pita, ne more pišati tri dana, se napuhne i more umriti. Jopet, treti govore da dok ne otčepiti bocu, ona ne more delati kako mora. Suši se i pati kako i blago.
Praksa srednjega vijeka
Tragovi čaranja nisu ostali samo u pričama, zapisani su u gradskim statutima. Zakoni su strogo kažnjavali one koji su se bavili urocima i vračarijama, bilježeći ih pod imenima fatture, herbarie, maleficio i stregherie. Ipak, zakon je razlikovao kazne za muškarce i žene, bila im je namijenjena različita muka posljednjega čina. Tako su, primjerice, statuti Buja i Oprtlja određivali da muškarci osuđeni za čaranje skončaju na vješalima (alla forca), dok je ženama bila namijenjena lomača (al rogo).
U Savičenti je 1632. spaljena vještica Mare, lokalna travarka i ljekarica. Sugrađani su je osudili na smrt, pogubljena je na lomači u dvorištu kaštela Grimani.
Netipičan slučaj dogodio se 1689. u Momjanu. Tražeći pravdu i ispravljanje nanesene mu nepravde, pred gospodarom momjanskog kaštela pojavio se Mate Vidić. Požalio se na svoje sumještanke, Katu, Klaru i Jakovu (Catta Pogliai, Chiara Sancola i Giacoma Spetina), koje su ga optužile da je vještičarenjem naškodio njihovoj djeci. Grof Rota naložio je otvaranje istrage. Četrnaest svjedoka govorili su u korist optuženog, držeći optužbe neutemeljenima, a za tužiteljice je rečeno da su to bablja posla. Trebale su platiti šest lira u voštanim svijećama za oltar momjanske crkve, te se javno ispričati Vidiću.
Od istarskih legendi do filmskog horora
Jedinstven je i motovunski slučaj čarobnice Dilette. Venecijanska plemkinja bila je supruga motovunskog podestata Tommasa Michiela, koja je 1271.u Motovunu osuđena na smrt zbog čaranja. Nikako nije mogla roditi živu djecu, pa se okrenula narodnoj medicini, što se tada smatralo magijom. To je urodilo plodom, rodila je zdravog sina Enrica. Kada je suprug Tommaso, motovunski podestat, saznao da mu se žena bavi magijom, optužio ju je i osudio na smrt kako bi zaštitio svoj ugled i politički položaj prve osobe grada.
Post scriptum. Najznačajniji hrvatski horor filmovi jesu Izbavitelj redatelja Krste Papića (1976.), Krvopijci Dejana Šoraka (1989.), Infekcija Krste Papića (1997.), Egzorcizam Dalibora Matanića (2017.), sniman u Vodnjanu.
Filmski horor i folklor jako se vole. U Srbiji je taj žanr toliko populariziran da je stekao naziv – vlaška magija. Čuveni su horor filmovi Leptirice redatelja Đorđa Kadijevića, koji se temelji na predaji o vampiru Savi Savanoviću (mi imamo vampira Juru Granda) i serija Crna svadba, s toliko strave da je navodno jedan gledatelj u Skoplju od straha preminuo.
Robert Buršić
#Istra #istraterramagica #Štrige #Štriguni #IstarskeLegende #DragoOrlić #Kaštelir #Tar #Peroj #Motovun #Savičenta #IstarskaPovijest
VAŽNA OBAVIJEST za šetače i bicikliste: U subotu počinje sezona lova na području Poreča, evo kada treba biti posebno oprezan
