Bernarda Fuis gostima ne daje samo ključ smještaja. Upoznaje ih s vinarima i proizvođačima, šalje susjedima kada je kod nje puno, peče domaće štrudle i vodi ih na mjesta koja možda nikada ne bi pronašli sami. U Zmajevcu smo upoznali domaćicu koja najbolje objašnjava što zapravo znači oznaka Local Host.
U Zmajevac se može doći zbog vina, starih podruma, dobre hrane i baranjskih pejzaža, ali kod Bernarde Fuis plan se vrlo brzo može promijeniti. Prije nego što gostu preporuči što treba vidjeti, ona ga najprije pita nešto sasvim jednostavno – želi li samo dobro jesti i piti ili upoznati Baranju.
Ako je odgovor ovo drugo, počinje slaganje puta. Stara vinarija Belje, koja iza sebe ima stoljeća povijesti, potom nova vinarija, Kopački rit, neki od manjih vinara, ručak ili večera kod lokalnih ugostitelja…

Nekome će sve rezervirati, drugome samo objasniti kamo treba krenuti. Nema unaprijed pripremljenog programa koji vrijedi za svakoga.
– Prvo ih lijepo dočekam kod nas, malo popričamo, da znaju gdje su došli. Najčešće ljudi žele nešto obići i onda im ponudim nekoliko varijanti. Oni kažu što ih zanima, a što možda i ne – govori Bernarda.

Upravo u toj jednostavnoj rečenici krije se velik dio filozofije oznake Local Host koju nosi njezin smještaj u Zmajevcu u prekrasnoj Baranji: gostu ne ponuditi samo krevet i ključ, nego pomoći da mjesto upozna onako kako ga poznaju ljudi koji ondje žive.
Nije cilj da samo mi radimo
Bernarda godinama nije živjela od turizma. Dugi niz godina radila je u banci, a onda ju je život doveo u Baranju. Zmajevac je, kaže, bio ljubav na prvi pogled.
Danas svoje goste ne pokušava zadržati samo kod sebe. Upravo suprotno.
Ako žele vino, preporučit će im lokalne vinare. Ako im se svidi kulen koji su kod nje kušali, nazvat će čovjeka koji ga proizvodi i odvesti ih do njega. Za sir ih šalje u Podolje, u siranu Lengel. Za domaću zimnicu preporučuje obitelj Bošnjak u Branjinom Vrhu. Upućuje ih u Kopačevo, Karanac, lokalne restorane i na druga mjesta za koja smatra da ih vrijedi upoznati.

A kada za smještaj dobije više upita nego što ih sama može primiti, zove susjede.
– Meni nije cilj da samo ja radim. Ima puno iznajmljivača koji su mi prijatelji i pokušavam nas sve povezati. Kad imam puno upita za smještaj, zovem susjede pa napunim i njima. Funkcioniramo kao jedno veliko dvorište. Nema konkurencije, imamo super odnos. Znamo čiji je apartman slobodan, gdje mogu troje, gdje petero, gdje dvoje – priča nam Bernarda.
To je možda i najjednostavnije objašnjenje održivog turizma: gost koji dođe u jedno malo mjesto ne ostavlja trag samo u jednom apartmanu, nego upoznaje i podržava cijeli krug ljudi koji ondje žive i rade.

Kulen, sir, rakija i štrudla koja upravo izlazi iz pećnice
Baranju je teško odvojiti od stola, a Bernarda to niti ne pokušava.
Doručak koji priprema svojim gostima temelji na lokalnim namirnicama – kulenu, kobasicama, slanini i sirevima domaćih proizvođača. Naravno, ne želi svatko svakog jutra isti doručak, pa se prilagođava. Netko želi nešto laganije, netko je vegetarijanac, a nekome će napraviti kajganu ili jaja na oko.
Posebna su priča njezine domaće štrudle.
– Sama ih pravim, sa sirom, višnjama, nekad i jabukama. Nekad budu salenjaci, nekad pogačice… Potrudim se. Svi vole kada nešto zamiriše iz pećnice. Onda pitaju: „Joj, ajme, što vam to miriši?”, a ja kažem:
„Ajde, upadajte unutra.”

Prvo rakijica za dobrodošlicu, onda vino – smije se naša sugovornica.
Upravo takve sitnice razlikuju boravak u nečijem domu od anonimnog smještaja. I upravo na njima počiva koncept Local Hosta – osobnom kontaktu, poznavanju kraja, lokalnoj hrani i običajima te osjećaju da gost nije samo broj rezervacije.
Dva dana u Baranji mogu izgledati sasvim drukčije
Bernarda svojim gostima rado pokaže i mjesta koja možda neće prva iskočiti u internetskoj tražilici.
Spominje male vinare, kušaonice i keramiku u Suzi. Sve je blizu – desetak ili petnaestak minuta vožnje – ali upravo su to mjesta pokraj kojih bi netko tko Baranju ne poznaje mogao jednostavno proći.
A ponekad najbolji doživljaj uopće nije unaprijed planiran.
Nedavno je s gostima otišla na Banovo brdo gledati zalazak sunca. Ponijeli su posudu za led i šest čaša i krenuli na vidikovac. Večer se pretvorila u zajedničko druženje, a dodatno iznenađenje stiglo je kada se ondje pojavio i Rimčev električni hiperautomobil Nevera.
Fotografiranje, smijeh i uzbuđenje brzo su učinili svoje.
– Baš smo se svi zbližili. Već smo frendovi. Meni je drago kada netko na odlasku kaže: „Stvarno ste ljubazni, preporučit ćemo vas svima.” I onda stvarno preporuče – kaže.
„Idemo pod maslinu u Baranju”
A da se odnos domaćina i gosta kod Bernarde lako pretvori u nešto drugo, najbolje pokazuju oni koji se vraćaju.
– Već prvi put, kad odlaze, mi smo tada prijatelji. Poslije se čujemo s vremena na vrijeme. Oni nama govore da dođemo kod njih, mi njima da se ponovno jave. Baš jedan lijep odnos – kaže.
Iz takvih su susreta nastale i interne šale.
Neki gosti Zmajevac zabunom nazovu „Zmijavci”, pa je rečenica „Idemo u Zmijavce” ostala jedna od fora kojima se danas smiju.
Druga je još bolja.
Ispred kuće i podruma rastu dvije masline, a uz njih su napravljena mjesta na kojima gosti rado sjede. Maslina usred Baranje dovoljno je neobična da je vrlo brzo dobila svoje mjesto u pričama gostiju.
– Sad već svi znaju: idemo pod maslinu u Baranju. Maslina u Baranji – šou! – smije se Bernarda.
I možda upravo taj detalj najbolje objašnjava što njezini gosti pamte. Ne samo gdje su spavali ili što su obišli, nego gdje su sjedili, s kim su razgovarali i kako su se osjećali.
Oznaka koja gostu govori što može očekivati
Oznaka Local Host Hrvatske turističke zajednice osmišljena je kako bi gost lakše prepoznao domaćine kod kojih privatni smještaj podrazumijeva više od samog boravka.
Riječ je o domaćinima koji su povezani sa svojim krajem, poznaju njegove običaje, gastronomiju i ljude te gostu mogu ponuditi osoban pristup i preporuke iz prve ruke. Naglasak je i na odgovornom odnosu prema okolišu i zajednici te korištenju lokalnih i sezonskih proizvoda.
Takav način putovanja nije vezan samo uz jednu hrvatsku regiju. Lokalnog domaćina i iskustvo kraja kroz ljude moguće je tražiti od Istre, Kvarnera i Dalmacije do Gorskog kotara i Hrvatskog zagorja te Slavonije i Baranje.
Bernardi oznaka znači priznanje za ono što već radi, ali i informaciju gostu kakav ga doček očekuje.
Jer kod nje preporuka lokalnog proizvođača nije popis adresa ostavljen na stolu. Ako treba, uzet će telefon, nazvati proizvođača i reći da gosti upravo dolaze. A to je ono što je u srži oznake Local Host.
Baranja kada utihne sezona
Tko Baranju povezuje isključivo s toplim mjesecima, mogao bi se iznenaditi. Bernarda kaže da je upravo razdoblje od sredine kolovoza pa sve do sljedećeg lipnja posebno zanimljivo.
Već oko sredine kolovoza počinju berbe grožđa. Gost se može naći u vinogradu, okušati u berbi, a nakon posla često slijede zajednički
ručak, pjesma i druženje.
Kasnije dolazi mir.
– Kad nije sezona, izuzetno je mirno. Dolaze nam ljudi koji, primjerice, imaju svoje smještaje na moru pa se ovdje dođu malo oporaviti. Onda se družimo, oni odu do Iloka, Vukovara ili Đakova vidjeti lipicance. Kažem im gdje da idu, što da vide i kako – opisuje.
Nekima je obilazak važan. Drugi jedva čekaju vratiti se u Zmajevac i ponovno sjesti s domaćinima.
U sezoni je, kaže Bernarda kroz smijeh, kod njih ponekad „k’o na Stradunu”. Ljudi prolaze, sjedaju, susreću poznanike i zastaju na razgovor.
„Bože, ovo je k’o u Toskani”
Za putnika iz Istre ili Dalmacije, naviknutog na sasvim drukčiji pejzaž i ritam turističke sezone, Baranja može biti upravo ono što traži kada poželi promjenu.
Bernarda to dobro zna jer more obožava. Voli Istru i Dalmaciju, ali Zmajevac joj je pri prvom susretu ponudio nešto drugo.
– Prvi put kad sam došla ovdje, meni je ovo bila ljubav na prvi pogled. Rekla sam: „Bože, ovo je k’o u Toskani.”
Danas smatra da Baranja ima još mnogo prostora za razvoj i da joj nedostaje kvalitetnih smještajnih kapaciteta, posebice onih luksuzne kategorije. Potencijal vidi upravo u gostima koji ne traže masovni turizam, nego nekoliko dana drukčijeg ritma.
A kada je pitamo što bi voljela da čovjek koji prvi put dođe u Baranju ponese sa sobom kada se vrati kući, ne govori o bocama vina, kulenu, suvenirima, ni o lijepom apartmanu.
– Voljela bih da ponese dio te dobre energije i da se poželi vratiti. Taj mir, dobrodošlicu, složnost, toplinu domaćina… Gdje god odeš, ljudi su ljubazni. Ljudi ovdje imaju posebnu toplinu – kaže nam Bernarda Fuis.
Možda je to i najbolji poziv u Baranju.
Doći zbog vina, hrane, vinograda i krajolika, a vratiti se zbog ljudi.
O oznaci Local Host
Oznaka Local Host putnicima pomaže prepoznati privatne domaćine koji kroz osobni pristup, poznavanje lokalnih običaja, gastronomije i aktivnosti gostima približavaju kraj u kojem borave.
Naglasak je na
tradicionalnoj hrvatskoj gostoljubivosti, autentičnosti, povezanosti s lokalnom zajednicom i odgovornom odnosu prema okolišu. Ideja je jednostavna: smještaj nije samo mjesto za noćenje, nego početna točka za upoznavanje destinacije kroz ljude koji u njoj žive.
Više informacija o oznaci dostupno je na službenoj stranici Hrvatske turističke zajednice: Local Host – Otkrijte Hrvatsku kroz oči njezinih domaćina.

Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Hrvatska turistička zajednica.






