Donosimo još jednu reportažu s bloga HelloIstria.
Puno puteva, cesta i cestica u Istri sam već prošla. Svaka plijeni pozornost zbog neke crkve, rimskih arheoloških ostataka, divnih vizura, vinograda, maslinika. Ali niti jedna me nije uspjela ostaviti bez daha kao Parenzana. Nije da sam bila prvi put na njoj. Moj me posao ovdje više puta doveo, bilo pješice ili autom. Ali biciklom nikada. I već godinama si obećajem – moram ovo proći na dva kotača, moram ovo propedalirati. Sigurno će biti čudesno. Ipak, Parenzana je danas definitivno nadmašila sva moja očekivanja. Teško je uopće opisati tu ljepotu krajolika kroz koju prolazi ovaj put, nekadašnja uskotračna pruga koja već stotinu godina nije u pogonu. Jednostavno ovamo treba doći i to doživjeti. Taj miris, vidik, boje, pitomost, impresivne vizure na najljepše istarske gradiće…
Nizinom do Ponte Portona
Moj prijedlog za one koji žele nešto malo biciklirati i puno fotografirati, jer je to nezaobilazna zanimacija na ovoj stazi, je da krenete iz Livada, i to kružno. Predlažem najprije cestom koja vodi usporedno s glavnom cestom u smjeru Buja. Riječ je o širokoj i ugodnoj makadamskoj cesti koja vodi nizinom do Ponte Portona.
Potom kreće uzbrdica Stazom vidika i vina sve do pitoresknog Grožnjana koji nikog nikada nije ostavio ravnodušnim. Uzbrdica uistinu nije teška, a svakome će put olakšati predivan pogled na ovaj istarski gradić prepun galerija na brežuljku. Ipak, želimo ujutro proći uzbrdicu dok još nije vruće, iako vani vladaju prave ljetne temperature. Pritom znamo da nas čeka nizbrdica Parenzanom sve do Livada gdje nas čeka auto i unaprijed se radujemo tom dijelu puta.
Dakle, Grožnjan nam je start za ulaza na prugu koja je nekada spajala Trst i Poreč. Ujedno je i predivno mjesto za odmor i razgled jer svaki kutak nudi tako savršene kadrove. Teško je jednostavno ništa ne raditi. Osuđen si na uživanje i fotografiranje starih kamenih kuća, baladura, terasa, drvenih prozora, ograda, instalacija u prostoru, šarenih izloga suvenirnica koje krasi raznoliko cvijeće. A terase tek… Inače, Grožnjan je na trasi Parenzane (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro) bio stanica s najvišom nadmorskom visinom, dok je najniža točka bio Kopar.
Nakon jednosatnog ljenčarenja s nestrpljenjem očekujemo nekadašnju trasu vlaka kojim je prometovala parna lokomotiva. Od Trsta do Poreča prevozila je poljoprivredne proizvode po kojima je Istra od davnina poznata, a njome su se vozili i putnici. Bila je dugačka 123 kilometra, imala je 35 željezničkih stanica, 11 tunela, 16 mostova i šest vijadukata. Vlak se kretao prosječnom brzinom od 25 kilometara na sat, a još je sporiji bio na uzbrdicama, kada su usporedno s lokomotivom putnici mogli i lagano trčati i u tom je poduhvatu i preteći. U principu put od Trsta do Poreča trajao je šest do sedam sati.
Šale na račun Parenzane
Bilo je stoga mnogo šala na račun nekadašnje slavne Parenzane, uskotračne pruge koja je prolazila najljepšim dijelovima unutrašnjosti istarskog Poluotoka te kojom su vlakovi prometovali od 1902. do 1935. Ako su se putnici i žalili na sporost vlaka, pritužbi sigurno nisu imali na predivne vizure brežuljkastog krajolika jer odavde pogled puca na najljepše istarske srednjovjekovne gradiće, brojne vinograde i maslinike koji daju vrhunska maslinova ulja i vino, polja i livade pa sve do morske obale.
Već se dugo vremena ovim krajem nije čuo tutanj lokomotive, tračnice su odavno razmontirane i na dnu Sredozemnog mora nakon što ih je Mussolini htio u Abesiniji pretočiti u topove, međutim Parenzana srećom nije zaboravljena. U zadnjih je desetak godina pretvorena u pravi raj za bicikliste i šetače, berače šparoga, ali i drugog poljskog ljekovitog i aromatičnog bilja kojega uz ovu nekadašnju prugu, koja vodi od Trsta preko Kopra do Kaštela, Buja, Grožnjana te se preko Livada spušta do Mirne kako bi se preko Motovuna i Vižinade ponovno digla i krenula svojim smjerom prema Poreču, ne nedostaje.
Cijeli članak pročitajte na https://www.helloistria.com/
