Vitalni Slovenac već više od pola stoljeća ljeta provodi u svojoj kući u Malom Maju. Svako jutro pliva na Saladinki, brine o vrtu, navečer šeće, koristi internet i sam vodi kućanstvo. Nakon života ispunjenog putovanjima po svim kontinentima kaže da se upravo u Poreču osjeća kao kod kuće.
Ako ga ujutro sretnete na plaži na Saladinki kod Poreča, teško biste pogodili koliko mu je godina. Franc Cijan iz Kranja ulazi u more i odlazi na svoje svakodnevno plivanje u trajanju od najmanje pola sata. Na plaži već ima poznato društvo, među njima i puno domaćih, a taj jutarnji ritual ne propušta.
U siječnju je proslavio 100. rođendan.
Franc je nevjerojatno vitalan, bistrog uma, duhovit i još uvijek vrlo znatiželjan. Koristi računalo i pametni telefon, čita vijesti na internetu, odgovara na e-mailove, vježba, radi oko kuće i u vrtu, šeće, pliva i gotovo uvijek ima neki plan.
A Poreč je u njegovu životu već više od pola stoljeća.
Od zaraslog terena do malog raja
Njegova porečka priča počela je 1972. godine, kada je u Malom Maju pronašao mjesto na kojem će stvoriti svoj drugi dom. Prisjećajući se tih godina, Franc govori kako je ondje tada sve bilo toliko zaraslo da se kroz teren gotovo nije moglo prolaziti.
Godinama poslije slika je potpuno drukčija.
„Danas je raj“, kaže.
Zašto baš Poreč?
Odgovor je jednostavan. Svidjela mu se lokacija, a ondje je parcelu već imao i njegov prijatelj.
Tako je počela veza koja traje već 54 godine.
Danas ga iz Kranja u Poreč svakog tjedna tijekom proljeća i ljeta vozi kći Tatjana koja vikendicu ima u susjednom Červaru i također ljetuje redovito ovdje. Franc posljednje tri godine više ne vozi do Istre, ali to ga nije odvojilo od mjesta kojemu se desetljećima vraća. Tijekom toplijeg dijela godine Poreč je nezaobilazan dio njegova života.
A kada ga pitate kako mu je ovdje, nema mnogo razmišljanja.
„Odlično.“
Prošao je svijet, ali Poreč mu je najljepši
Ta kratka rečenica dobiva sasvim drugo značenje kada se zna koliko je svijeta Franc vidio.
Putovanja su bila jedna od njegovih velikih strasti. Posjetio je svih sedam kontinenata i 54 države, a među putovanjima posebno pamti Brazil. Obišao je čak 75 od 250 svjetskih čuda.
No nakon svih tih kilometara i svih tih zemalja, jedno mjesto nije izgubilo svoju privlačnost.
Poreč.
„Ja kažem da imam dva raja. U Kranju i u Poreču“, govori Franc.
Upravo je ta rečenica možda najbolji opis njegova odnosa prema Istri.
Sa 100 godina dan mu je i dalje prekratak
Njegovo porečko jutro ima svoj ritam.
Najprije vježba. Razgibavanje, čučnjevi, desetak minuta na sobnom biciklu, a onda more.
Na Saladinki pliva otprilike pola sata. Ne dolazi samo zbog kupanja. Ondje već poznaje ljude i ima svoje društvo, pa je odlazak na plažu dio svakodnevice koju je tijekom godina izgradio u Poreču.
Nakon mora čekaju ga kuća i vrt. Ima i lozu oko koje uvijek ima posla. Navečer odlazi u šetnju Malim Majem.
Prije nekoliko godina na more je znao odlaziti i navečer. Danas kaže da mu je jutarnje kupanje dovoljno, a večer ostavlja za šetnju.
„Treba imati posla“, jednostavno objašnjava.
I čini se da je upravo u tome velik dio njegove formule.
Živi sam i brine o sebi
Franc već tri i pol godine u Kranju živi sam jer mu je supruga Jožica u domu za starije. Kćeri i unuk pomažu mu kada zatreba, ali velik dio svakodnevice i dalje obavlja sam.
Pospremi za sobom, opere posuđe, stavlja rublje u perilicu, koristi računalo i mobitel, prati internet i elektroničku poštu. Ručak mu dostavljaju kući iz obližnje bolnice specijalizirane za trudnice, dok ostale obroke uglavnom organizira sam ili uz pomoć obitelji.
Kćer Tatjana, inače umirovljena liječnica opće prakse, smije se dok opisuje njegov ritam.
„Non-stop je u akciji.“
A iza te energije stoji život u kojem mirovanje očito nikada nije bilo osobito popularno.
Deportiran sa samo 15 godina, poslije postao agronom
Franc Cijan rođen je 20. siječnja 1926. u Celju kao najmlađe od devetero djece.
Život ga je vrlo rano povezao i s Hrvatskom, ali u sasvim drugim okolnostima. U rujnu 1941., sa samo 15 godina, Nijemci su ga deportirali u Hrvatsku. Do završetka rata radio je na veleposjedu Vrbik kod Osijeka.
Nakon rata završio je srednju poljoprivrednu školu u Križevcima, gdje je maturirao 1948. godine. Radio je potom u poljoprivrednim školama, a 1957. završio je agronomiju.
Od 1965. do umirovljenja 1985. radio je u Kranju na poslovima vezanima uz agroekonomiku, razvoj i investicije.
Aktivan nije bio samo profesionalno.
Planine su mu bile velika ljubav. Prošao je pet slovenskih planinarskih transverzala i osvojio oko 150 vrhova. Skijao je sve do 85. godine, a godinama je imao sezonsku kartu za Krvavec. U jednoj sezoni znao je na snijegu provesti i 60 dana, a rekord mu je čak 85.
Za 90. rođendan dobio je sat za brojanje koraka. U deset godina nakupio je, prema vlastitoj evidenciji, čak 17 milijuna koraka. Dobio je tada od kćerke i mobitel, ali nije mu baš išlo. No, danas, deset godina, kasnije ima pametni telefon i koristi ga bez problema. Kao i tablet, koji mu pretežito služi za čitanje vijesti na internetu.
Ima samo jednu malu želju za plažu na Saladinki
Na omiljenoj porečkoj plaži postoji jedna stvar koju bi Franc volio promijeniti.
Na kraju pristupa moru na Saladinki, kaže, podloga može biti skliska, što starijim ljudima otežava siguran ulazak i izlazak iz vode. Volio bi da se ondje postave stepenice koji bi starijim kupačima omogućio sigurniji ulazak i izlazak iz mora.
Kaže da je na taj problem već upozoravao.
To mu je, zapravo, jedina zamjerka.
Jer kada počne govoriti o Poreču, vrlo brzo ponovno dolazimo do mora, kuće, vrta, ljudi koje poznaje i života koji je ondje stvarao više od pola stoljeća.
I namjerava se vraćati.
Pitali smo ga za recept – kako doživjeti stotu?
Nakon razgovora sa stogodišnjakom koji je toliko aktivan i bistar, teško je ne postaviti ono neizbježno pitanje.
Kako doživjeti stotu i ostati ovako vitalan?
Franc nema čudotvoran recept.
Njegova formula mnogo je jednostavnija.
Biti pozitivan. Raditi. Imati plan. Ne pretjerivati.
I upravo to poručuje mlađima: neka na život gledaju pozitivno, neka budu aktivni i neka rade, ali bez pretjerivanja.
Franc Cijan svijet je tijekom svojih stotinu godina upoznao mnogo više nego većina ljudi. Prošao je kontinente, države, planinske vrhove i životne prekretnice koje stanu u nekoliko različitih života.
A onda se svakoga ljeta vraća na isto mjesto.
Ujutro na Saladinku. U more. Poslije u vrt. Navečer u šetnju.
Jer čovjek koji je vidio toliko svijeta svoja je dva raja odavno pronašao.
Jedan je u Kranju.
Drugi je u Poreču.
#Poreč #Istra #FrancCijan #Stogodišnjak #100Godina #Saladinka #MaliMaj #Kranj #Slovenija #LjetoUPoreču #PorečkoLjeto #Dugovječnost #Vitalnost #AktivanŽivot #PozitivnaPriča #PozitivneVijesti #ŽivotnaPriča #More #Plivanje #IstraTerraMagica
