Pulski skver u turskim rukama – Ruzinavi brod potaknuo poduzetnika da kupi cijeli Uljanik
Pojednostavljeno rečeno: turskom poduzetniku, velikom igraču u brodograditeljskom svijetu, dojadilo je čekati da mu u pulskom škveru dovrše brod za prijevoz žive stoke, nazvan u žargonu stočar, doputovao je u Pulu, razgledao stočara i škver i odlučio kupiti cio, čitav, sav Uljanik. Kao: ušao u mesnicu, nije kupio bišteku, kupio je čitavu kravu!
Pojednostavljeno rečeno.
A priča, naravno, nije tako bajkovita i jednostavna s krasnim završetkom, složenija je od ruzinava broda i nestrpljiva poduzetnika. To nisu samo svijetleće dizalice koje ukrašavaju Scolio Olivo i oko Puljana čine grad ljepšim, svečanijim. Uljanik, to je nemjerljiv potencijal, golemi biznis. Ako je dite konačno dobilo mater, bit će dobro. Neće biti besanih noći i glavobolje što će biti s pulskim škverom koji ima debelu biografiju, ali i gladna usta.
Bit će puno srce, k’o kuća veliko, ako je stavljena točka na i brojnih traženja i vrludanja ovoga nekada diva naše i svjetske brodogradnje.
Kupio Uljanik za 12 milijuna eura: Sve je počelo s jednim nedovršenim brodom
Prodaja pulskog brodogradilišta Uljanik 1856 uspješno je nedavno privedena kraju, kada je turska brodograđevna grupa Kuzey Star kupila 97 posto državnog udjela za 12,05 milijuna eura. Ugovor o prodaji službeno je potpisan u Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP), čime je zaključen višegodišnji i iznimno mukotrpan proces privatizacije škvera.
Sklapanju ugovora prethodilo je prihvaćanje obvezujuće ponude u rujnu te dobivanje odobrenja Ministarstva financija RH o dopuštenosti stranog ulaganja, s obzirom da kupac dolazi izvan Europske unije.
Brojne propale javne dradžbe
Prije nego što je Kuzey Star preuzeo pulski škver, država je godinama bezuspješno pokušavala unovčiti i spasiti tvrtku kroz brojne javne dražbe i pozive. Prvi, drugi i treći pokušaj prodaje putem javnih dražbi redom su propadali jer nije bilo pravovaljanih uplaćenih jamčevina niti obvezujućih ponuda, iako se početna cijena drastično spuštala, primjerice, s prvotnih visokih iznosa na 13,8 milijuna, pa na 9,67 milijuna eura. Četvrti pokušaj početkom 2024. godine također je završio neuspjehom.
Sredinom 2026. godine pokrenut je osmi pokušaj prodaje pod okriljem CERP-a s početnom cijenom od 11 milijuna eura. U tom su razdoblju lokalni političari i sindikati izražavali zabrinutost, tražeći da se prije konačne prodaje riješi status drugih lokalnih tvrtki koje posluju na koncesijskom području brodogradilišta.
U kolovozu 2026. pristigle su dvije obvezujuće ponude. Država u rujnu odabire ponudu turske grupe od 12,05 milijuna eura, a nakon obavljenih sigurnosnih provjera i odobrenja za strani kapital, preuzimanje je pravno omogućeno.
Turski investitori nisu nepoznati u Puli; oni su preko povezane tvrtke kupili nedovršenu novogradnju (brod za prijevoz stoke) koja se gradila u Puli. Problemi oko njezina dovršetka potaknuli su ih na preuzimanje cijelog brodogradilišta. Kupnjom Uljanika, Kuzey Star dobiva izravnu operativnu bazu unutar Europske unije, preuzima koncesijsko područje koje se prostire na više od 660 tisuća četvornih metara kopnenog i morskog dijela u samom srcu Pule. Dobiva kompletnu postojeću infrastrukturu (navoze, dizalice, radionice) pogodnu za remont, održavanje, gradnju i prenamjenu velikih brodova.
Bojazni radnika i lokalne zajednice
U početnim fazama prodaje, predstavnici sindikata i rukovodstvo izrazili su nezadovoljstvo jer su o pokretanju novog kruga prodaje saznali iz medija. Kada je CERP prihvatio tursku ponudu koja je jamčila opstanak djelatnosti, reakcije su postale pozitivnije jer za radnike to prvenstveno znači sigurnost da će biti posla.
Usto, postojala je bojazan u lokalnoj zajednici da bi se vrijedno obalno zemljište moglo prenamijeniti u turističke svrhe. Taj je strah donekle umiren ugrađivanjem stroge obveze o zadržavanju isključivo brodograđevne djelatnosti na cjelokupnom pomorskom dobru pod koncesijom.
Tko je tvrtka Kuzey Star Shipyard?
Kuzey Star Shipyard turska je brodograđevna kompanija u privatnom vlasništvu turskog poduzetnika Tuncaya İmrala. Ubraja se među najznačajnije industrijske igrače u regiji, a prepoznatljiva je po svom konceptu All-in-One (sve na jednom mjestu) koji integrira cjelovita tehnička i inženjerska rješenja za pomorski sektor. Sjedište i glavni proizvodni pogoni tvrtke nalaze se u Tuzli (ne u BiH), najpoznatijem turskom središtu teške brodogradnje u kojem se nalazi više od 40 aktivnih brodogradilišta. Godišnje u prosjeku obave između 80 i 150 remonta i popravaka na različitim tipovima brodova. Do sada su uspješno završili više od 60 novogradnji. Specijalizirani su za složene zahvate modifikacije brodova.
Ulaskom u Pulu, İmral se pozicionirao kao ozbiljan industrijski partner za kojeg sindikati ističu da “dobro poznaje Uljanikove radnike i njihove mogućnosti” jer su prethodno surađivali na dovršetku jedne novogradnje.
Riječ je o Uljanikovoj novogradnji oznake 526, visokospecijaliziranom brodu za prijevoz žive stoke. Sestrinski projekt, novogradnja 527, brod za prijevoz rasutog tereta s uređajem za samoiskrcavanje, trebao je biti građen u pulskom škveru, ali je završen i porinut u riječkom 3. maju pod imenom Algoma Endeavour.
Novogradnja 526 iliti stočar
Novogradnja 526 u Puli poznata je pod nadimkom stočar. Brod je ugovoren 2015. godine za kuvajtsku kompaniju Livestock Transport & Trading za iznos od oko 70 milijuna eura. Projektiran je kao jedan od najvećih brodova te vrste na svijetu – dužine 180 metara s kapacitetom za prijevoz čak 80.000 ovaca ili 10.000 grla goveda. Nakon propasti starog Uljanika 2018. godine, gradnja je potpuno stala. Godinama je nedovršeni trup stajao na navozu pulskog Otoka, a propalo je i nekoliko dražbi jer nitko nije htio preuzeti tako specifičan brod. Novo poduzeće Uljanik Brodogradnja 1856 preuzelo je brod za simboličnu kunu s ciljem dovršetka. Upravo je ovaj nedovršeni stočar, koji je prodan kupcu pod panamskom zastavom (povezanim s turskom grupacijom Kuzey Star), privukao turskog poduzetnika Tuncaya İmrala u Pulu.
Zvuči gotovo nevjerojatno: kašnjenja i problemi s njegovim dovršetkom potaknuli su ih da kupe cijelo brodogradilište kako bi sami dovršili svoj brod.
Post scriptum. Tuncaya Imrala, suvlasnik kompanije s jordanskim poduzetnikom Tariqom Hiazijem, glavni operativac zadužen za sklapanje strateških međunarodnih odnosa, osobno je obišao pulski škver i u Zagrebu potpisao dokument o preuzimanju pulskog brodogradilišta Uljanik.
Umjesto klasičnog korporativnog upravljanja iz ureda, İmral redovito obilazi pogone u Tuzli s lokalnim dužnosnicima i inženjerima te osobno nadgleda operativne procese na navozima.
Robert Buršić
#Pula #istraterramagica #Uljanik #Brodogradnja #KuzeyStar #Istra #PulskiŠkver #Gospodarstvo #TurskiInvestitori
VOZAČI, ovo će vam koristiti: Na Istarskom ipsilonu postavili 22 nove nadzorne kamere
POREČ: Objavljen raspored dežurnih ljekarni za studeni – evo gdje možete po lijekove nedjeljom i blagdanima
ODAZOVITE SE: U ponedjeljak nova akcija darivanja krvi u Poreču
