Održana konferencija Learning by Doing: U Hrvatskoj radi onaj koji želi, a budućnost Hrvatske je na stranim zaposlenicima
U Kempinski Hotelu Adriatic u Savudriji održana je dvodnevna konferencija za djelatnike odjela ljudskih resirsa i viši menadžment, na kojoj se raspravljalo o trenutnim i budućim izazovima radne snage u Hrvatskoj.
Niz godina radila sam u različitim industrijama i moram priznati da ovo što se događa na tržištu rada je još nezabilježeno. S jedne strane nema ljudi, s druge strane traže se veće plaće, s treće strane događa se rast gospodarske aktivnosti, pa inflacija i tako dalje. Organizacije i njihovi odjeli za ljudske resurse veliku energiju ulažu u procese privlačenja radne snage, ali i u njihovo zadržavanje, pojašnjava jedna od panelista konferencije, Jasenka Maltarić Dujnić (HR director, COLAS Hrvatska).
Prema iskustvima sudionika panela, ali i raznim istraživanjima, visina plaće uglavnom nije glavni motivator koji zaposlenike privlači i zadržava u određenoj kompaniji. Prije iznosa koje zaposlenici dobivaju na račun, motivatori za zadržavanje u određenoj organizaciji su atmosfera na poslu, kolege te rukovodstvo koje je zaslužno za (ne)kvalitetnu organizaciju i strategije. Tu su i razni paketi benefita koje poduzeća nude svojim zaposlenicima ne bi li što je više moguće smanjila fluktuaciju zaposlenika. Lopta je na strani zaposlenika, posebice top performera, kojima se nerijetko ugađa na sve njihove želje.
No postoje iznimke u nišama IT-a, građevine, metalurgije, ugostiteljstva… U izlaznim analizama prije 2-3 godine razlozi za odlazak su bili uvjeti rada, teški fizički posao i slično. Sada je glavni razlog odlaska plaća. Ljudi unatoč dobrim plaćama ipak idu raditi u Njemačku jer tamo mogu dobiti više. Tu su i rekordna povećanja plaća u državnom sektoru koja utječu na povećanje plaća u privatnom sektoru. Teško se sa svime time nositi. Mi smo svjesni da kao poduzeće imamo svoj plafon i ne možemo iznad toga – pojašnjava Jasenka.
S njom se slaže Igor Vrdoljak (CEO, Metal Product). Dolazim iz industrije koja je nestala u Hrvatskoj – metalna industrija. Posljednjih godina puno se pričalo o tome da je proizvodnja neinteresantna, što je pogrešno. Od proizvodnje se može lijepo živjeti – plaće su dobre, puno se putuje, možete upoznavati druge kulture. No mladima to ipak nije nekakav doživljaj. Mladi danas ne žele uzeti stipendije. Mi nemamo ljude koji žele ovu školu i ovaj posao. Bukvalno je u našoj branši takvo stanje da netko pokuca na vrata i kaže da želi raditi i onda ga odmah zaposlimo jer smo sretni da netko želi raditi. A možemo reći da smo konkurentni plaćama. Unazad nekoliko godina godišnje dižemo plaće po 10%. Nekome je to dovoljno, nekome nije – protiv toga ne možemo.
Zapošljavanje marginaliziranih ciljanih skupina
Josip Držaić (ravnatelj Centra za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb) predlaže zapošljavanje osoba s invaliditetom. Poslodavci temeljem zapošljavanja osoba s invaliditetom mogu ostvariti brojne pogodnosti. U Hrvatskoj imamo jako dobar model zapošljavanja osoba s invaliditetom, tako da nas druge zemlje članice Europske unije u tome žele kopirati. Također, sve više poduzeća teži među svojim zaposlenicima imati presliku društva pa sve češće zapošljavaju marginalizirane skupine. Osim što će vam ovakav radnik biti jeftiniji jer za njega možete dobiti do 70% sufinanciranja mjesečne plaće, zapošljavanjem osoba s invaliditetom dobit ćete dobrog i lojalnog radnika jer ste mu dali priliku i on to cijeni.
Slična iskustva sa zapošljavanjem marginaliziranih skupina ima i Igor, u čijoj firmi su čak 20% zaposlenika stranci. Mi danas ne bi postojali da tih stranaca nema. Ja sam sretan da smo ih dobili. To su ljudi s ogromnim potencijalnom da tu ostanu. Ti ljudi su dobri, priznati.
Ostaje li budućnost Hrvatske na strancima? Pitanje je za budućnost. Jer Hrvatskoj očajno trebaju novi radnici. Drugo rješenje osim uvoza radnika u kratkom roku se teško može napraviti.
Ovdje pogledajte snimke sva tri panela ovogodišnje konferencije Learning by Doing, navodi se u priopćenju odjela za komunaikacije ove konferencije.
