Svjetske prvakinje Nataša i Marijana
U svoju bogatu i uspješnu sportsku karijeru Marijana Liović iz Funtane, dugogodišnja članica Ženskog kuglačkog kluba Istra iz Poreča, upisala je još jednu važnu pobjedu – s hrvatskom reprezentacijom postala je svjetskom prvakinjom! Zajedno s njom najsjajnije odličje oko vrata stavila je i njena klupska kolegica, Nataša Ravnić, s kojom smo intervju objavili prošlog tjedna.
Veliki uspjeh za Marijanu bio je povod i za razgovor s njom. Na kuglanu je došla prije 19 godina na nagovor tete koja se isto bavi kuglanjem. Od početka do danas članica je porečkog kluba Istre i nada se da će u istom klubu karijeru odraditi do kraja, što je vjerojatno malo kome pošlo za rukom. Marijana radi, ima obitelj i malo dijete. Kuglanje je sastavni dio njenog života, ne samo u sportskom dijelu, jer je i muž, Dario Prađeno, također kuglač i član muškog kluba Istra, tako da na treninge idu obiteljski. Tu je i sinčić Leon, koji ima tri i pol godina i također ih prati. Leon je već veliki obožavatelj kuglanja, pa s roditeljima odradi i cijeli trening!
Uz brojna međunarodna i državna postolja Marijana je pet puta proglašena za najbolju sportašicu Istre, a sedam puta Grada Poreča. Tu su i Nagrada Općine Funtana „Sv. Bernardo“, Nagrada Glasa Istre za najuspješniju sportašicu Istarske županije, te titula najperspektivnije sportašice Grada Poreča.
Popis njenih priznanja, nagrada i medalja, osvojenih na državnim i međunarodnim natjecanjima vrlo je dugačak, bilo ekipno, u parovima ili pojedinačno.
Koji je osjećaj biti svjetska prvakinja?
Osjećaj je predivan, pogotovo zato što sada imam kompletiranu kolekciju svih medalja u ekipnom natjecanju.
Jeste li očekivali da će reprezentacija biti tako uspješna i osvojiti zlato? Kakva je bila atmosfera u Češkoj sve te dane kad ste bile tamo?
U Češku smo otišle s titulom glavnih favoritkinja za osvajanje naslova prvakinja. Svih deset cura koje su išle na svjetsko prvenstvo jako su dobre, tako da smo i same znale da smo jake. No, morale smo biti prizemne i koncentrirano odraditi sve postavljene ciljeve. Atmosfera u ekipi je bila bez i jedne trzavice među igračicama (neovisno tko je igrao, a tko bio rezerva), a sama atmosfera u dvorani je bila bučna i nabrijana.
Koliko ste trenirale za prvenstvo u Češkoj?
Uz redovne treninge za Češku, imali smo još i dodatne pripreme i vikend prijateljske utakmice sa susjednim državama.
Budući da ste majka, kako uspijevate uskladiti obaveze – treninge, utakmice svakog vikenda, plus posao, a sada i odlazak na svjetsko prvenstvo?
Kako se kaže – uz dobru organizaciju sve se može. Na trening najčešće idem nakon posla, odmah sa sinom koji je već počeo kuglati. Bez potpore muža, moje obitelji i njegove, te uskakanja upomoć, mislim da ne bih uspjela sve uskladiti. Sada sam za odlazak na svjetsko prvenstvo koristila godišnji odmor.
I Vaša poruka za kraj…
Željela bih se zahvaliti obitelji koja trpi sva moja odsustva, matičnom klubu i trenerici Ružici Močibob, koji su uvijek na raspolaganju za sve što treba, ali i cijeloj delegaciji reprezentacije na odlično odrađenom poslu.
