Da, to je uistinu rapsodija u plavome. Tko god je jednom bio na Skitači kada je bio lijep i sunčan dan, dobro zna o čemu govorim. Ovdje je sve plavo u svim mogućim nijansama. Od mora, do neba, pa čak i škura na starim kućama koje odolijevaju vremenu i zaboravu. Da se razumijemo, u mjestu Skitača je predivno i kada je oblačno jer iz ovog mjesta, odnosno s dva brda s jedne i druge strane sela pružaju vam se dva različita, ali u jednome ista pogleda – oba su fenomenalna. Jedan je s vrha Orlić koji gleda na Cres, Rabac, Rijeku i Kvarner, a drugi je s brda Brdo koji gleda pak na poluotok Ubac, Rakalj, Barban, Raški zaljev, istočnu obalu Istre do Marlere. Pa ti biraj, piše putopisni blog Hello Istria. Priču donosimo u nastavku:
No, najprije treba doći do mjesta Skitača. Naravno da možete autom. Smjer Koromačna, pa u Brovinju skrenete do tog malog mjesta u kojem trenutno žive tri obitelji. I evo vas gore. No, meni bi bilo žao na takav način doći do ovog top vidikovca u Istri. Već sam prije par godina bila biciklom iz Labina i bilo je to jedno nezaboravno iskustvo. No, ova pješačka avanturica sa sestrom Renatom je bila totalno drugačiji doživljaj.
More i uspinjanje
Pokret je bio iz mjesta Brovinje s parkirališta od kuda kreću staze. Tu ćete odmah vidjeti oznake za biciklističke i pješačke te planinarske staze koje vode do Skitače. Možete odmah na vrh pa se po istome vratiti nazad ili pa ići do Crne punte pa na vrh i onda kružno nazad. Nama je ta varijanta od nekih 12 kilometara bila taman. Htjele smo najprije malo mora, a onda malo uspinjanja.
I to smo dobile. Krenule smo dakle najprije prema Crnoj punti i svjetioniku. Kamenita stazica idealna je za lagano jutarnje zagrijavanje. Do Crne punte vodi i Istarski planinarski put, odnosno planinarska obilaznica, koja povezuje najljepša brda i krajolike u Istri. Počinje na Crvenom Vrhu iznad Piranskog zaljeva te vodi zaljubljenike u planine preko Ćićarije i Učke, Plomina i Labina. Završava upravo na Crnoj punti južno od Skitače. Dugačak je čak 160 kilometara.
No, i prije Crne punte treba malo stati. Jer kada je ovako prekrasan zimski dan, sve je tako bajkovito. Pa tako i prva crkvica na koju smo naišle odmah iznad Koromačna ili Koromašna koji se za vrijeme Italije zvao Valmazzinghi. Zašto spominjem talijanski naziv? Zato jer je to mjesto koje je kao i Raša osnovano za vrijeme Italije, točnije 1920-ih oko tvornice cementa koja i dan danas radi. Crkvica Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja se nalazi iznad mjesta, a izgrađena je u 13. ili 14. stoljeću. U njoj su ostaci zidnih slika, no mi ih nismo vidjele jer je crkvica bila zatvorena. Uz nju su ruševine jedne druge crkve.
Planinarskom stazom do svjetionika
Nastavljamo dalje planinarskom stazom koja je dobro označena sve do mora prolazeći uz kamenolom u Koromačnu. Svako toliko ukaže se tirkizno more, pogled prema istočnoj obali Istre. Divota. I evo nas već do Crne punte, mjesta s plažicom i svjetionikom koji sada služi za odmor i ljenčarenje. Svjetionik je izgrađen pet metara dalje od mora 1873. godine i jedan je od najljepših u ovom dijelu Istre. Danas u njemu možete ljetovati i zasigurno ćete uživati u privatnosti ovog područja koje je daleko od civilizacije.
Cijeli putopis autorice Barbare Ban pročitajte na linku: https://www.helloistria.com/aktivni-odmor/skitaca-suze-svete-lucije-bistre-um-a-staza-pruza-nezaboravne-plave-vidike/
