Milanu Rakovcu uručena Nagrada za životno djelo “Krasna zemljo – Meraviglioso paese” za izniman doprinos zavičajnoj književnosti i izdavaštvu
Milanu Rakovcu, uglednom književniku, novinaru i publicistu, uručena je Nagrada Istarske županije za životno djelo “Krasna zemljo – Meraviglioso paese” zbog iznimnog doprinosa zavičajnoj književnosti i izdavaštvu, a svečanost dodjele održana je jučer navečer u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli.
„Životno djelo Milana Rakovca predstavlja izniman doprinos zavičajnoj književnosti i izdavaštvu i kao takvo priznato je na nacionalnoj i regionalnoj razini već nekoliko desetljeća“, ističe se u obrazloženju Nagrade koja je jednoglasnom odlukom Skupština Istarske županije uručena bardu istarske kulture Milanu Rakovcu, a na dan obljetnice rođenja Matka Brajše Rašana 11. prosinca.
Riječ je o nagradi za životno djelo, koja se treću godinu zaredom dodjeljuje pojedincima, istaknutim umjetnicima ili drugim kulturnim djelatnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro.
Ovogodišnja svečana dodjela bila je u znaku dvostrukih čestitki budući da je Milanu Rakovcu ovo ugledno priznanje uručeno dan uoči njegovog 86. rođendana.
Uz čestitke u ime Istarske županije i svoje osobno laureatu su nagradu za životno djelo u području kulture – plaketu i skulpturu „Istarska koza“, rad bujske umjetnice Lovorke Lukani – uručili župan Boris Miletić i zamjenica župana Jessica Acquavita, ističući da je Milan Rakovac svojim umjetničkim i kulturnim djelovanjem dao snažan i važan doprinos očuvanju, promicanju i obogaćivanju kulturnog identiteta Istre.
„Milan Rakovac pripada ljudima na koje je Istra ponosna, on nosi dušu našeg zavičaja. On kroz svoja djela objašnjava i opisuje stalne povijesne mijene Istre i uvijek nudi nova iščitavanja svih različitosti na Poluotoku koji oblikuju identitet prostora i ljudi, i na najbolji mogući način uvijek iznova prepričava Istru“, kazao je župan Boris Miletić
„Priča Milana Rakovca o Istri i s Istrom je atemporalna i jedinstvena, a njegovo pokretanje i djelovanje Foruma Tomizza predstavlja spoj granica, bez granica, koji nosi trajnu razmjenu dijaloga i iskustva intelektualaca i umjetnika koji žive uz granicu“, rekla je zamjenica Acquavita.
Obrazloženje o dodjeli Nagrade „Krasna zemljo – Meraviglioso paese“ Milanu Rakovcu u ime predlagatelja Gradske knjižnice Umag – Biblioteca Civica Umago pročitao je njezin ravnatelj Neven Ušumović.
U obrazloženju se podsjeća da je Milan Rakovac dobitnik niza istarskih, nacionalnih i međunarodnih nagrada, ali najveće priznanje dobio je prije deset godina, 2015. kada su objavljena „Izabrana djela Milana Rakovca“ (V.B.Z., Zagreb) u četiri toma, koja su suma njegovog 50-godišnjeg stvaralaštva kao jednog od najvažnijih istarskih autora, književnog inovatora i avangardista.
„Znakovit je već naziv i karakter njegove prve knjige „Priko Učke“ koju je objavio Čakavski sabor 1980. godine: riječ je o zbirci koja objedinjuje poeziju, eseje i putopisne zapise, signalizirajući širinu Rakovčeve poetike koja ne samo da spaja, odnosno nadilazi podjelu na književne rodove, nego ide i preko granica književnog teksta u ludističkoj i provokativnoj igri s dokumentarnim zapisima i citatima. Za takav zamah roman je, dakako, najprikladnija književna vrsta, te ga i danas književna publika čita prije svega kao romanopisca, počev od romana ”Riva i druži ili, caco su nassa dizza“ (1983.), preko „Sliparije“ (1986.), „Snovida“ (1987.), pa do romana „La Triestina“ (2006.). No, Rakovac je jednako bitan i kao pjesnik, njegov pristup dijalektima i zavičajnoj tematici toliko je inovativan i inspirativan da se može reći kako je njegova poezija pokrenula cijeli val pjesničkog, ali i glazbenog i scenskog stvaralaštva što je dokumentirao i film „Milan“ serijala „U ime oca“ Ines Pletikos iz 2022.
Gradska knjižnica Umag – Biblioteca Civica Umago duguje neizmjernu zahvalnost Milanu Rakovcu kao inicijatoru i dugogodišnjem umjetničkom voditelju Međunarodnih pograničnih susreta Forum Tomizza, manifestaciji koja se svake godine odvija u Umagu, Kopru i Trstu, već 25 godina. Pokrenuta odmah nakon smrti Fulvija Tomizze, sve do danas ta manifestacija istražuje i uspostavlja različite oblike komemoracije, naime: kako sjećanje na život i djelo ovog velikog pisca „prevesti“ u višejezično kulturalno pamćenje kao zalog zajedničke budućnosti naroda koji žive u Istri. Danas, kada taj istarski „europski habitus“ nije tek puka tlapnja, postoji konsenzus da su upravo književnici, a ne političari prvi prešli na Črnjinu „samo jednu istarsku stranu“ i to tako da su pokazali iskreno suosjećanje prema patnji „druge strane“ i dali joj nezaboravni i književno uvjerljivi glas. A ti književnici upravo su Fulvio Tomizza, svojim brojnim romanima, prije svega slavnim istarskim romanom ‘Bolji život’ (La miglior vita, 1977.), te Milan Rakovac koji je taj roman preveo na hrvatski jezik (1980.), a zatim i napisao roman o pulskom poraću ”Riva i druži ili, caco su nassa dizza“ (1983.). Koristeći se pojmovljem kulturne antropologije, Rakovca možemo nazvati ‘aktivistom pamćenja’. Rakovac odbija služiti redukcionističkoj politici nacionalne povijesti u kojoj mjesta ima samo za naše heroje i naše žrtve, te uključuje u svoje stvaralaštvo sjećanje na patnju i tjeskobu onih drugih, onih suzavičajaca koje nacionalno pamćenje zaboravlja. Taj moralni stav osnova je njegovog aktivizma i njegove težnje za univerzalnom zajednicom – za budućom, zajedničkom Istrom“, ističe se u obrazloženju Nagrade.
Na svečanosti je u ime domaćina riječi dobrodošlice i iskrene čestitke laureatu uz stihove iz poetske riznice velikana kulture Istre izrekao je Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre. O Milanu Rakovcu i njegovom djelu govorili su njegovi suradnici i prijatelji na sva tri jezika Istre – hrvatskom, slovenskom i talijanskom, simbolizirajući kulturni prostor Poluotoka, koje kroz svoje djelo povezuje i sublimira Milan Rakovac. Boris Domagoj Biletić, predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, nadahnuto je govorio o svom prijateljstvu s Milanom Rakovcem – kojem je posvetio i pjesmu „Tkanje glasa“ , kao i njegovom književnom opusu, te naglasio: „da je Milan Rakovac napisao samo svoje široj publici najpoznatije djelo, roman ”Riva i druži’, zatim pjesme iz zbirke SIK, potom nekoliko eseja i putopisa i, dopustite mi krajnje subjektivnu ocjenu, svoje najbolje književno djelo, roman ‘Sliparija’, bio bi opet Rakovac to što jest – i u književnosti, najprije u njezinom hrvatskom matičnom literarnom toku, a o Istri da se i ne govori, i na javnoj sceni kao strastven pisac, publicist, novinar, intelektualac koji i kad ne treba, jer to više ne mora, uvijek ima što reći. I nikad to ne prođe nezapaženo – komu pravo, komu krivo“.
Organizatorica slovenskog dijela manifestacije Forum Tomizza i prevoditeljica i prijateljica Irena Urbič i ukazala je na značenje književnog stvaralaštva i kulturnog djelovanja Milana Rakovca, koje prelazi granice. „Zašto se Rakovac čita u Ljubljani i Trstu? Zašto ga vole Tršćani Slovenci, koparski Talijani, a zašto Bosanci raseljeni po cijelom svijetu? Zato što je desetljećima prije moderne politički korektne fraze o multikulturalizmu, svojom književnošću i novinarstvom ustrajno opisivao, razumio i branio pravo marginaliziranih, pravo svakoga na sjećanje. Drugačije sjećanje. Zato što je plemeniti provokator, jezični skakač, konstruktor hibridnih graničnih područja, gorki humorist u analizi sudbine ‘malog’ pojedinca u zagrljaju ‘velike’ povijesti. Sijač političke intervencije u području književnosti, neobuzdani kritičar cvjetajućih nacionalizama. Zato što je osmislio Međunarodni Forum Tomizza, a i nas, danas slovenski dio Istre, stavio na istarski tricikl i naučio nas kako ga voziti. Zato što je ljevičar i antifašist, ali svjestan nepravdi i anomalija koje prate uskogrudnu, jednodimenzionalnu ideologiju. U vrijeme kada mislimo da sve znamo, naši susjedi malo ili ništa znaju jedni o drugima, Rakovac je vrijedan cestar, prosvijećeni inženjer koji oštrom, a istovremeno blagom riječju tvrdoglavo krči put jednih drugima. Jedinstven i beskrajno vrijedan za sve nas. Ukratko: riječima tršćanskog pjesnika Carolusa Cergolyja: Rakovac – Del si, Del da, Del ja“, kazala je Irena Urbič.
„Iz dva područja djelovanja — vrednovanja čakavske i hrvatske istarske kulture te susreta i prožimanja s talijanskom, također autohtonom — i to u brojnim esejima te novinskim tekstovima, gotovo prirodno proizlazi Rakovčev doprinos multikulturalizmu, interkulturalizmu i višejezičnosti, bez kojih, doma i u očima cijele Hrvatske, istarsko društvo ne može i ne smije biti shvaćeno i tumačeno. U konačnici, nagrada ‘Krasna Zemljo’ Milanu Rakovcu je autentično zaslužena, nije nikakva…sliparija“, zaključio je Silvio Forza, novinar i publicist.
Zahvaljujući na Nagradi Milan Rakovac se na svoj autentičan način prisjetio korijena svoga umjetničkog stvaranja, čiji je kredo uvijek bio „dojti do srca i duše našega čovika“. Prisjećajući se svog dida Jure koji mu je kao gimnazijalcu, rokeru govorio da „ Čovik je čovik samo kad je čoviku – čovik“, preko povijesne memorije koja je imanentna mediteranskim narodima, Rakovac je samu bit svog kreativnog umjetničkog puta sažeo riječima: „Ja cijeli život pokušavam ući u tajne tih mehanizama koji nas održavaju u tome što jesmo, a jesmo stvarno nešto posebno – jesmo galaksija. Istra je galaksija.“
Svečani program, kroz koji je bogat književni svijet Milana Rakovca i njegov doprinos kulturi Istre, Mediterana i Europe uopće, stopljen s njegovim društvenim angažmanom, ljudskim vrednotama i jedinstvenim autorskim karakterom, vodio je Kristijan Nemet. Istarsku himnu „Krasna zemljo“ otpjevao je Luka Žiberna, student Muzičke akademije u Puli, glumac Valter Roša sve je dirnuo čitajući pjesmu „Ruka“ iz zbirke „Sik“ i ulomak iz romana „’Riva i druži“, a pjesmom su to učinile i članice pulskog Zbora Praksa pod vodstvom Edne Jurcan Strenja.
Biografija:
Milan Rakovac, pisac, pjesnik, novinar rođen je u Rakovcima kraj Poreča, 12. XII. 1939. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Puli i Zagrebu. Diplomirao je na Vojnopomorskoj akademiji u Divuljama. Po završetku vojne službe obnašao je političke dužnosti u Puli, Rijeci i Zagrebu. Dvije godine bio je glavni urednik pulskih dnevnih novina Glasa Istre (1973. – 1975.). Većinu radnog vijeka do umirovljenja proveo je na Televiziji Zagreb (Hrvatskoj televiziji) kao urednik i autor zapaženih dokumentarnih filmova, reportaža i intervjua. Na njegovu su inicijativu 2000. godine osnovani Međunarodni pogranični susreti Forum Tomizza, koji se održavaju u Umagu, Kopru i Trstu, promičući društveni i kulturalni dijalog u pograničnom prostoru i široj regiji. S talijanskoga jezika preveo je roman „Bolji život“ Fulvija Tomizze (Pula-Rijeka, 1980.), dokumentarnu knjigu „Izbrisani identitet“ Paola Parovela (Pazin, 1993.) i studiju „Jadranski iredentizam“ Angela Vivantea (Zagreb, 2002.). Autor je ili suautor različitih monografija, tekstova pjesama popularne glazbe, scenarija za filmove, a više njegovih tekstova doživjelo je i kazališna uprizorenja. „Izabrana djela Milana Rakovca“ objavljena su 2015. godine (V.B.Z., Zagreb) u četiri toma i predstavljaju sumu njegovog pedesetogodišnjeg stvaralaštva, kao jednog od najvažnijih istarskih autora, književnog inovatora i avangardista. Njegov autorski opus uključuje sljedeća djela: „Priko Učke“ (poezija, eseji, putopisi, zapisi, 1980.), „Sik“ (pjesme, 1980.), „’Riva i druži ili, caco su nassa dizza“ (roman, 1983.), „Haluj ili Sunce je ditesino zlatno“ (roman, 1986.), „Sliparija“ (roman, 1986.), „Snovid“ (roman, 1987.), „Istragram: štorije i uganke“ (kratke priče, 2000.), „Cha for kids“ (pjesme, 2004.),„La Triestina“ (roman, 2006.), „Kvarnerski otočni lucidar“ (eseji, 2006.), „Besida priletuća“ (pjesme, 2009.), „Sinovi Istre“ (eseji, 2009.), „Adrianske kartoline“ (s Jovanom Nikolaidisom, pisma, 2021.), „Brigada del amanecer“ (audio knjiga, 2022.), „Slovo Bosni“ (eseji, 2023.) i „Kužina prvanja“ (eseji, 2024.).
Izvor Istarska županija
#istraterramagica #milanrakovac #kulturaistre #pula #istarskakultura #književnost #forumtomizza #krasnazemljo
