in

Dobitnik porečke Povelje “30. april” – MIRO DODIĆ utkao dio svog života u razvoj Poreštine

Foto Saša Vukadinović
Na svečanoj dodjeli Povelje s gradonačelnikom Lorisom Peršurićem

Miro Dodić jedan je od ovogodišnjih dobitnika najvažnije nagrade Grada Poreča – Povelje „30. april“, koja se dodjeljuje svake godine na svečanoj sjednici povodom Dana grada 30. travnja. Dodić je dugo godina na čelu Istarske kreditne banke Umag, a u svojoj bogatoj karijeri obnašao je brojne dužnosti i osvojio razne nagrade za svoj rad. Bio je predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Općine Poreč u dva mandata i Skupštine Općine Poreč. Iza njega su iz tog doba ostali brojni realizirani gospodarski i komunalni projekti, važni za cijelu Poreštinu.

Treba istaknuti da je bio na čelu izvršnog vijeća za vrijeme Domovinskog rata, kada je na funkciji predsjednika Kriznog štaba Općine Poreč, osim osiguravanja normalnih uvjeta rada za građane i gospodarstvenike, morao brinuti i za više od deset tisuća izbjeglica koji su svoje utočište našli na području Poreča. No, Dodić je poznat i po svojim humanitarnim akcijama i donacijama za sport, obrazovanje, zdravstvo i kulturu. Njegovo djelovanje u društvenom, političkom i gospodarskom životu nagrađeno je Ordenom rada sa srebrnim vijencem, potom dobitnik je Spomenice Domovinskog rata, počasni je član Udruženja obrtnika Poreč, dobitnik godišnje nagrade „RDA Turistik-Preis“ u Njemačkoj 1988. godine, a k tome, proglašen je i najboljim menadžerom bankarom Hrvatske u 2004. godini.

Što vam znači Povelja “30 april”? Jeste li očekivali tu nagradu?

To je vrlo vrijedno priznanje koje posebno cijenim u svom životnom putu. S obzirom na moje dugogodišnje djelovanje i sudjelovanje u razvoju Poreštine kao predsjednik Izvršnog vijeća, predsjednik općine i gospodarstvenik očekivao sam da će se netko sjetiti da je u razvoj Poreštine utkan i dio moje malenkosti.

Obnašali ste i razne političke funkcije. Što vam je iz tog doba ostalo najviše u sjećanju? Kada je bilo najteže?

Obnašao sam funkcije predsjednika Izvršnog vijeća i Skupštine Poreča prije 1990., kao i predsjednika Izvršnog vijeća za vrijeme Domovinskog rata (1990.-1993.). U vrijeme obnašanja tih funkcija uvijek sam nastojao timski raditi kod donošenja porezne politike s Udruženjem obrtnika, a kod realizacije značajnih infrastrukturnih projekata s gospodarstvenicima. Kod svih velikih projekata posebno mi ostalo u sjećanje prezentacija projekta sanacija starogradskih zidina s rješavanjem dispozicije otpadnih voda starog grada (Peškera) i izgradnja lungomarea i nove javne rasvjete u starom gradu. Tada mi je data primjedba da je to preveliki zahvat gdje bi za šetnicu Peškera – Lungomare trebalo izostaviti završni sloj – kamen. Neovisno o tom mišljenju, odlučio sam da treba projekt završiti kamenom tipa kirmenjak, jer me to podsjetilo na obalu ispred Robne kuće, koja još ni danas nije popločena, već je ostao beton.

Najteže, ali izazovno, bilo je od 1990. do 1993. kada smo morali osigurati vraćanje obaveza iz prethodnog razdoblja, a istovremeno je došlo do ratnog stanja, znatnog pada turističke djelatnosti i potrebe zbrinjavanja više od 10.000 prognanika. Kao predsjednik Križnog štaba zajedno sa svojim suradnicima i gospodarstvenicima nastojali smo da što bolje zbrinemo prognanike, s obzirom na tragediju koja ih zadesila na ratnom području.

Poznat je i vaš humanitarni rad – koga ste i na koji način pomagali?

Pored određenih lokalnih udruga, posebno pažnju kao banka posvetili smo davanju donacija značajnim institucijama na nivou Istarske županije, kao, primjerice, Društvu distrofičara Istre, Društvu za inkluziju u zajednici, Centru za rehabilitaciju za djecu s Down sindromom, Dječjem domu Ruža Petrović, Udruzi celebralne paralize, Domu za odrasle osobe Motovun, Zavodu za hitnu medicinu Istarske Županije i Savezu udruga invalida IŽ, a isto tako pomagali smo donacijama zajednicama sportskih udruga kao i mnogobrojnim klubovima u Istri.

Dugogodišnji ste bankar i u IKB-u vas ne puštaju još u mirovinu – osim tog posla, čime se još bavite?

S obzirom da sa posla dolazim kući često između 18 i 18.30 sati preostaje mi vrlo malo vremena za ostale stvari. Stoga ostatak vremena posvećujem obitelji i praćenju svjetskih zbivanja koja mogu imati utjecaj na ekonomska kretanja i buduće poslovanje, jer današnji svijet je svijet spojenih posuda.

Talijanski motociklist poginuo u prometnoj nesreći na cesti Nova Vas – Ponte Porton

U Poreču 3. lipnja konferencija “Novosti u realizaciji GOLF projekata u Hrvatskoj”