Turizam ga okružuje, ali Davor Poropat ostaje uz stoku: Maslinovim uljem pokriva gubitke svog obiteljskog gospodarstva
Čuvanje autohtonih istarskih pasmina zvuči kao posao od posebne vrijednosti, ali računica na gospodarstvu Davora Poropata u Dračevcu kod Poreča daleko je od romantične. Hrana za životinje stoji ga oko 3.000 eura mjesečno, poticaji nisu dovoljni da pokriju sve troškove, a 50 hektara kojima raspolaže ne omogućuje mu proizvodnju svega što je potrebno za hranidbu stoke.
Da nema oko 1.300 maslina i prihoda od maslinova ulja, kaže, stočarstvo bi mu se jedva održalo na pozitivnoj nuli.
Poropat ipak ne odustaje. Prije i nakon radnog vremena u Gradu Poreču gdje radi kao pravnik, brine o istarskim magarcima, boškarinima i drugim životinjama, nastavljajući obiteljsku tradiciju koju su prije njega čuvali pradjed, djed i otac. Tržište za domaće meso i magareće mlijeko postoji, ali najveća prepreka daljnjem razvoju nije nedostatak kupaca, nego nedostatak dostupnog poljoprivrednog zemljišta.
Dan mu počinje vrlo rano, potom u 7 odlazi na posao i na imanje se vraća nakon radnog vemena.
Takav ritam nije iznimka, nego njegova svakodnevica. Životinje traže brigu tijekom cijele godine, bez vikenda, blagdana i odgode. Kada ga se pita zašto je odabrao život ispunjen tolikim radom i odgovornošću, Davor odgovara jednom riječju – ljubav.
“Bez nje to ne možete raditi” – kaže nam.
U toj je kratkoj rečenici sadržana cijela priča OPG-a Poropat. Poljoprivredom su se bavili Davorov pradjed, djed i otac, a on je odrastao uz zemlju i životinje. Njegov je otac 2003. godine registrirao OPG, no obitelj je uzgoj istarskog goveda obnovila još 1995., dok magarce drži od 2000. godine.
Danas je takvih gospodarstava na Poreštini ostalo vrlo malo.
Magarci prilaze ljudima, boškarini zadržavaju svoju ćud
Davor na imanju uzgaja 14 grla istarskog goveda, uključujući bikove i telad, te više od 50 istarskih magaraca. Ima i ovce i koze.
Broj grla tijekom godine mijenja se zbog teljenja, prodaje i dogovorenog otkupa, ali opseg posla ostaje jednak. Svakoj životinji treba svakodnevno osigurati hranu, vodu, prostor i primjerenu brigu.
Davorovo gospodarstvo u Dračevcu prostire se na ukupno 50 hektara, a na najvećem dijelu tih površina proizvodi krmivo za prehranu životinja.
Istarske magarce opisuje kao izrazito društvene. Čim ugledaju čovjeka, prilaze mu i traže blizinu. Boškarini su drukčiji. Oprezniji su, samostalniji i uvijek zadržavaju dio svoje slobodne ćudi.
Posebno ga oduševljava istarski bik, snažna životinja koja može dosegnuti težinu od gotovo jedne tone.
– Istarski bik jedna je od najljepših životinja. Velik je, moćan i estetski iznimno lijep – govori Davor.
Rad sa životinjama za njega je istodobno obveza i poseban oblik mira. Uz njih je od djetinjstva, a odnos prema blagu prenijeli su mu nono i otac. Ono što bi nekome izgledalo kao gotovo neizdrživ raspored, Davor prihvaća kao život koji drukčije ne bi ni znao voditi.
Oko 3.000 eura mjesečno samo za hranu
Iza mirnih prizora životinja na pašnjaku krije se zahtjevna računica. Hrana za Davorove životinje stoji oko 3.000 eura mjesečno, a poticaji koje dobiva nisu dovoljni za pokrivanje svih troškova. Velik dio tog iznosa odlazi upravo na hranu koju mora kupovati jer raspoložive površine ne omogućuju proizvodnju svega što je potrebno tolikom broju grla.
Nedostatak poljoprivrednog zemljišta najveća je prepreka razvoju gospodarstva. Za ozbiljnije povećanje broja životinja trebalo bi mu približno stotinu hektara, do kojih je na Poreštini danas iznimno teško doći. Zbog toga ne razmišlja o širenju, nego nastoji sačuvati ono što je njegova obitelj godinama stvarala.
O tim je problemima otvoreno govorio 21. travnja 2026. na konferenciji „Autohtne istarske pasmine – identitet, proizvodnja i brendiranje Istre“, koju su u Poreču organizirali Agencija za ruralni razvoj Istre i Jutarnji list.
Objasnio je da je raspoloživa zemlja premala za broj životinja koje uzgaja te da zbog toga mora kupovati velike količine stočne hrane. Gotovo cijeli iznos poticaja, rekao je, odlazi upravo na taj trošak.
Istaknuo je i da je obitelj gospodarstvo razvila vlastitim radom.
– Sve smo učinili sami, svojim mukotrpnim radom – rekao je Poropat na konferenciji.
Za takav posao trebalo bi imati puno više zemlje, ali nema je dovoljno. S druge strane, hrana je skupa, a životinje svakoga jutra čekaju jednaku brigu.
U tome leži najveći paradoks njegova položaja: Davor čuva životinje koje predstavljaju živi simbol Istre, ali nema dovoljno istarske zemlje da bi im osigurao svu potrebnu hranu.
Masline pokrivaju gubitke u stočarstvu
OPG Poropat opstaje zahvaljujući povezivanju stočarstva i maslinarstva. Na gospodarstvu raste oko 1.300 stabala maslina sorti leccino, pendolino, buža, istarska bjelica i frantoio.
Najveći dio maslinova ulja prodaje se u rinfuzi, dok manji dio na tržište izlazi pod njihovim imenom. Kupci dolaze izravno na gospodarstvo, a dio proizvodnje preuzimaju posrednici koji tijekom turističke sezone opskrbljuju tržište.
Prihodi od maslinarstva pokrivaju ono što stočarstvo ne uspijeva zaraditi. Davor je na porečkoj konferenciji Jutarnjeg lista i AZRRI-ja otvoreno rekao da bi, kada bi se bavio samo životinjama, vjerojatno poslovao na granici pokrivanja troškova.
– Da nemam proizvodnju maslinova ulja, a bavim se samo stočarstvom, vjerojatno bih bio na nuli. Jedino je prodaja magarećeg mlijeka profitabilna – objasnio je.
Teletinu, junetinu i govedinu te mušku pulad najvećim dijelom plasira u suradnji s Agencijom za ruralni razvoj Istre koju pohvaljuje, jer bez toga istarski proizvođači ne bi mogli poslovati. Organizirani otkup važan je za opstanak proizvodnje jer je upravo ekonomska vrijednost mesa pomogla da se autohtone pasmine održe.
Dio proizvoda Davor prodaje i na kućnom pragu. Primjećuje da lokalni kupci više cijene domaći proizvod i njegovo poznato podrijetlo, dok dio ugostitelja pri nabavi ponajprije promatra cijenu i mogućnost zarade.
Gospodarstvo koje posjetiteljima pruža stvaran doživljaj
Davorova farma nije registrirano izletište niti mjesto oblikovano isključivo za turističke posjete. Ondje se radi svih 365 dana u godini. Ljeti se priprema sijeno, obrađuje zemlja i obavljaju poslovi koji ne ostavljaju mnogo slobodnog vremena. Ipak, kada je na imanju i kada mu obveze dopuste, Davor rado primi zainteresirane posjetitelje i obitelji s djecom te im pokaže životinje. Dovoljno je tek najaviti se.
Takve posjete ne naplaćuje.
– Farme poput moje ljudima mogu ponuditi doživljaj. Tko je zainteresiran, slobodno može doći i razgledati životinje – kaže.
OPG Poropat uključen je i u Cestu autohtonih pasmina Istre, projekt koji povezuje petnaest istarskih gospodarstava. Posjetiteljima bi trebao približiti izvorne pasmine, a uzgajivačima otvoriti prostor za posjete, edukativne sadržaje, prodaju na kućnom pragu i dodatne prihode.
Davor ipak ostaje u svojim dobro poznatim okvirima. Većinu poslova obavlja sam, a sezonske radnike angažira tijekom berbe maslina i najzahtjevnijih poljoprivrednih radova. Ako nekamo otputuje, obično ne izbiva dulje od nekoliko dana jer za to vrijeme mora pronaći nekoga kome može povjeriti brigu o životinjama.
Za njega nema odgađanja do boljeg vremena ni dana kada se posao može ostaviti za sutra. Kako sam kaže, čovjek posloži prioritete i obavi ono što mora.
Na gospodarstvu nema mjesta za „ne da mi se“.
Živi ostatak nekadašnje Istre
Na Poreštini, gdje su se nekada gotovo sve obitelji bavile poljoprivredom, oranice i pašnjake danas sve češće okružuju kuće za odmor i bazeni. Turističko iznajmljivanje tijekom nekoliko ljetnih mjeseci može donijeti više od cjelogodišnjeg rada sa životinjama.
Davor je mogao odabrati jednostavniji i sigurniji put. Ali nije.
Ostao je uz boškarine, magarce, masline i zemlju, svjestan da od njih vjerojatno neće steći veliko bogatstvo. Vrijednost njegova rada, međutim, ne nalazi se samo u zaradi.
Ona je i u sačuvanim pasminama, u životinjama koje slobodno izlaze pred njega te u obiteljskoj niti koju nije dopustio prekinuti.
#Dračevac #Poreč #DavorPoropat #OPGPoropat #Boškarin #IstarskiMagarac #AutohtonePasmine #Stočarstvo #Maslinarstvo #Poljoprivreda #Istra #IstraTerraMagica
