Donosimo zanimljiv putopis s bloga HelloIstria, tj. toplu preporuku za izlet: Taman ste prošli granicu Hrvatske i Slovenije i evo ih. Ukazat će vam se iznad glave. Moćna i velika, izgledaju tako nedodirljivo. Pa opet, za planinare mali izletić, lagana šetnjica kako bi se uživalo u vidicima Istre i kraškom fenomenu koji se ne viđa često. Lokacija – Uši ili Ušesa Istre odmah nakon graničnog prijelaza Požane s hrvatske strane kraj Buzeta, odnosno Sočerge s druge strane granice. One visoke neobične stijene koje ste mogli primijetiti ako ste se vozili ovom cestom iz Buzeta za Sloveniju su upravo to – “uši” Istre.
Predivan i jedinstven kraški fenomen koji mami čak i kada ne planinarite. I zato jednu nedjelju treba posvetiti Ušesima Istre, posebno kada nije jako toplo jer ipak stijene zadržavaju toplinu pa je ljeti zasigurno prevruće. Dakle, sada je vrijeme, a možda vas dočekaju i predivne jesenske boje. Mi smo bile u rano proljeće kada se priroda tek počela buditi, a Uši Istre su nam poslužile kao pravo sunčalište s izvanserijskim pogledom na polja i seoceta Buzeštine. Marendati na tim stijenama s pogledom na dolinu i brežuljke preko puta je zbilja neprocjenjivo.
Jednostavna staza
Staza je kratka i počinje kod crkve svetog Kvirina ili Kvirika nedaleko Sočerge. Vozite se možda nekih 500-tinjak metara od mjesta i na glavnoj ćete cesti vidjeti oštro skretanje za desno i znak za stazu i crkvu. Morate biti pažljivi jer smo mi fulale, ali nekad se znak dobro ne vidi s glavne ceste. Mala uska cesta kroz borovu šumu vodi direkt do crkve i groblja. Tu je parkiralište i start za mnoge staze, kako pješačke i planinarske, tako i biciklističke.
Ovu crkvu lako ćete zapamtiti jer je na osami, a predstavlja grobljansku crkvu župe Sočerga. Okružena je zidom, a prostorom dominira zvonik visok 11 metara. Skromnu jednobrodnu crkvu spominje koparski biskup Paolo Naldini u 17. stoljeću u svom Crkvenom zemljopisu. Obnovljena je 1886., ali je 1940. smanjena. Tada je uklonjen tek dovršeni prezbiterij. Godine 1942. podignut je zid oko groblja. Inače, na ovom su mjestu arheolozi otkrili i utvrdu iz rimskog doba pa je želja da se na tom prostoru uredi i svojevrsni arheološki park.
Od tu kreće naša šetnja po grebenu Velog Badina gdje se vrlo brzo otvaraju čarobni vidici pa stalno morate stajati i fotkati. Barem ja, pa sve traje puno duže. Ali uživam u trenutku i prirodi. Staza je uistinu jako lagana i do Ušesa Istre se uglavnom spušta. Za prijeći tih 5,5 kilometara staze trebat će vam okvirno oko 2,5 sata lagane šetnje, a visinska razlika je 200 metara. Staza je odlično označena pa ćete teško zalutati.
Vidikovac Orlovo gnezdo
Već nakon pola sata, a nismo se ni pošteno tog jutra napričale, evo nas na vidikovcu Orlovo gnezdo s upisnom kutijom iznad zaklona Velog Badina. Vau, koji ludi pogled. Naime, s vidikovca se otvara jedan od najljepših pogleda na Istru. Ispod Orlovog gnezda, nalaze se i tri veća kamena skloništa, koja u visinu idu i do 17 metara, a pristup im je za vrijeme gniježđenja ptica zabranjen. Naime, ovo je područje poznato po gniježđenju ptica baš zbog svoje konfiguracije.
Mnogi planinari kažu da je ovo jedan od najljepših dijelova Istre, gdje se vole zadržavati i uživati u pogledima i koje nije razvikano pa ne dolazi puno šetača. Priznajem, s ove se pozicije pružaju veličanstveni vidici prema Buzetu i vrhu Učke. Idemo dalje i čekamo iduću atrakciju, a to je interesantan prirodni most, koji izgleda kao da ga je netko isklesao. S njime počinje, odnosno završava stijena Velikog Badina, i jedini je prirodni most u Slovenskoj Istri. Dug je šest, a visok četiri metra. Debljina luka mu je 1,5 metar. Ispod kamenog mosta slobodno može stajati i najviši čovjek.
Cijeli putopis pročitajte ovdje na linku:
