Marčana je dobila svoj prvi tradicionalni suvenir – guc, odnosno tradicionalnu brodicu. Glavni protagonisti ove lijep priče su djeca Dječjeg vrtića Vrtuljak i njihove odgajateljice, koji su zajedničkim radom i trudom osmislili prvi suvenir Općine Marčana. Za njega je Lokalna akcijska grupa u ribarstvu (LAGUR) Istarska batana dobila sredstva od Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva.
-Na temelju identificirane potrebe na području Općine Marčana za razvojem vlastitog autohtonog suvenira, a s ciljem promocije i valorizacije lokalne pomorske baštine, tradicije, kulture i običaja ali i međusektorskog umrežavanja, osmišljen je partnerski projekt udruge Lagur Istarska batana i Dječjeg vrtića Vrtuljak pod nazivom Tradicionalna brodica moga kraja – prvi suvenir Općine Marčana. Kroz edukativne aktivnosti usmjerene djeci vrtićke dobi o pomorskoj baštini, tradiciji, kulturi i običajima ali i društvenom poduzetništvu, projekt je rezultirao razvojem prototipa novog turističkog proizvoda – prvog suvenira koji svojim izgledom valorizira lokalnu pomorsku baštinu te ima oblik tradicionalne brodice – guc, pojasnila je ravnateljica vrtića Klara Lukašić Buić.
Mališani su temeljito osmišljavali i pripremali prvi suvenir. Najprije su u krničkom portu posjetili vlasnika brodice guc Martina Šegotu koji im je ispričao kako i što je on radio sa svojom barkom guc ili kako ju je on nazivao – kaić. Djeca su saznala da je guc specifična barka jer ima istu krmu i provu i zato je u njoj lako veslati.
Naučili su i to da se mreže navečer spuštaju u more a ujutro dižu s ulovom. Barba Martin pokazao im je i kako se pletu vrše.
Nakon terena uslijedio je kreativni rad- mališani su crtali brodicu, a potom svoju priču o gucu ispričali, koja je potom, u skladu s projektom, prevedena na engleski jezik.
Slijedio je još jedan zanimljiv dio – izrada brodice od gline i potom, za kraj, bojenje. Sve to potom skupljeno je u edukativno-informativnoj knjižici koja prikazuje slikovito cijeli proces izrade prvog suvenira.
Evo kako je to opisao barba Martin Šegota kada su ga djeca posjetila:
”Prije 15-20 lit smo brat i ja kupili stari guc iz 1933., od ribara Toneta iz Mošćeničke Drage. Ja san prije plovija na strancu, a kad san doša doma smo pošli ribariti. Taj naš guc je bija dug 5,15 metri od krme na provu. Takovu barku još nidan na krničken portu ni ima, mi smo bili prvi. S te smo barke kalivali mriže stajačice. U večer se one kalaju, a ujutro he dižeš. Lovili smo osliće, skuše, mole, ušare, a našla bi se u njima i kakova orada i brancin. Mi smo tu našu barku vajka zvali kaić, ali to je zapravo drugo ime za guc. Prije 120 lit moj nono je ima isto takovu barku, a specifičan je po temu ča ima krmu i provu istu, pak ga je zato lako veslati, jer klizi po moru.”
