Porečanka s trenutnom adresom u Brtonigli, Sheri Gržinić, mlađoj je populaciji poznata kao voditeljica glumačkih radionica Društva Naše djece Poreč ili pak voditeljica ljetnih mjuzikl kampova u sklopu porečkog USB-a, dok je ljubitelji kazališta prepoznaju kao lice s brojnih predstava domaće produkcije.
No, sada se uz nju veže i novoosnovani “Onstage”, studio za glumu i mjuzikl kojeg je pokrenula proteklog ljeta u Poreču, da bi već na jesen primila svoje prve polaznike. Osim toga, već ima mnogobrojnih noviteta, među kojima je i dodatna lokacija održavanja radionica.
Njezin je sadašnji put započeo još davnih dana. Naime, ljubav prema umjetničkom izražavanju gajila je odmalena, pa je tako uživala u vrtićkim predstavama koje je nerijetko izvodila i kod kuće, pred svojim ukućanima.
Svoju je nadarenost potvrdila jednom kada je počela pohađati radionice Društva “Naša djeca” Poreč, kao i mjesni plesni studio USB, odnosno u svojim školskim danima. Već je tada shvatila kako je to njezin životni poziv, no ipak se od njega u jednom trenutku udaljila, da bi se kasnije još odlučnije vratila.
“Većina mi je govorila kako se od toga ne može živjeti, kako to nije pravi posao… a zapravo ne znaju koliko je truda potrebno uložiti u čitav proces”, govori talentirana Sheri.
Školovala se na Ri-teatru, kojemu je u fokusu cabaret. Kako to, navodi, nije bilo za nju, svoje je ‘mjesto pod suncem’ zatim našla s Teatrom Naranča.
“S njima sam dobila prvo profesionalno iskustvo, nadogradila svoje znanje, a oni su odigrali odlučujuću ulogu u tome da upišem Akademiju u Milanu”, ispričala nam je Sheri koja je akademiju za glumu i mjuzikl Scuola del Teatro Musicale upisala s 27 godina.
Na upise je, kaže, otišla bez da ikome išta kaže, jer je znala koliko je zapravo teško upasti na tako dobru akademiju. Jednog je jutra samo uzela vlak i krenula na audiciju, a njezin je talent u pjevanju, gumi i plesu osvojio žiri, te je istog dana saznala kako je primljena.
Uz puno prakse – rada u kazalištu, Akademija joj je pružila i studijska putovanja u London i New York, pri čemu joj se potonji posebno urezao u pamćenje. Svakog su dana gledali po jednu predstavu, na koju bi došli i po dva sata ranije kako bi vidjeli čitav proces.
Završivši Akademiju, naredne je dvije godine ostala kod kuće kako bi se posvetila djeci, Roccu i Lovru, nakon čega je nastupio ključni, “sad ili nikad” trenutak, kada je otvorila vlastiti obrt.
Iako je bilo teško i financijski nesigurno “uskočiti” u nešto novo, prilično nepoznato, tješilo ju je to da će, u najgorem slučaju, jednostavno zatvoriti bez prevelikih troškova. Na svu sreću, to nije bio slučaj.
Prvi workshop zaista je odjeknuo, te je odaziv bio velik. Trajao je dva mjeseca kako bi polaznici dobili ideju o tome što će raditi, a roditelji i ostali koje je to zanimalo imali su priliku pogledati čak dvije kraće završne predstave. Najmanji su izveli predstavu “Rat drvenih boja”, dok je srednja i starija grupa izvela “Crvenkapicu i ostale bajke”, a svaka je od njih imala svoju poruku.
Ovaj je prvi ciklus bio i svojevrsni test za poduzetnu Sheri, pa je tako za ovu godinu uvela i neke novitete.
Novi je ciklus krenuo u siječnju ove godine, i trajat će dulje, pet mjeseci, kako bi se moglo raditi na pravoj produkciji, odnosno finalnom mjuziklu.
Kako im je prvenstveno cilj djecu nečemu podučiti, maksimalan broj po grupama smanjen je. Trenutno workshop pohađa šestero djece u grupi od 5 do 7 godina, te 14 djece u starijoj grupi, od 8 do 14 godina, dok su se trećoj grupi, onoj za odrasle, priključile tek dvije osobe.
“Bilo je puno upita za grupu za odrasle, ali još se dovoljno ne usude. Za razliku od djece, koja jedva čekaju da pokažu što su naučila, odrasli bi najradije imali samo radionice, bez da moraju kročiti na pozornicu. Nadam se da će ljudi, jednom kad vide završne predstave i naše glumce, uvidjeti kako to nije toliko strašno, te da će biti više interesa”, navodi Sheri.
Iako je prvotna ideja bila ostati u Poreču, počeli su ih zvati na razne suradnje. Nastala je tako dvodnevna radionica u novigradskom CMIK-u uz izvanredan odaziv, čak dvadesetak sudionika. Prije sezone planiraju napraviti još jednu radionicu, a ako odaziv ponovno premaši očekivanja, Novigrad će također na jesen dobiti svoj studio za glumu i mjuzikl, u suradnji sa spomenutim Centrom za manifestacije i kulturu Novigrad-Cittanova.
“Onstage” se proširio i do Brtonigle, gdje je prvi ciklus već krenuo početkom veljače, a održava se utorkom u prostorijama tamošnjeg vrtića “Kalimero”.
“Još dok sam tek počela raditi, veliki vjetar u leđa dala mi je ravnateljica vrtića u Brtonigli, Ivana Mikoli, koja me zvala kako bih odradila radionicu za djecu. Surađivali smo nakon toga tijekom cijele godine, a na kraju izveli i božićnu predstavu. Iz toga se rodila ideja da otvorimo dramsku skupinu u suradnji s vrtićem i Općinom, što planiramo učiniti i u ovdašnjoj Novoj Vasi u prostoriji Zajednice Talijana”, objašnjava nam Sheri.
Trenutno workshop u Brtonigli pohađa deset djece, a surađuju i s tamošnjom plesnom školom.
“Sve je tek u začetku, a već imam velikih planova za naredne dvije godine. Cilj mi je napraviti samostalnu profesionalnu produkciju u kojoj ću i sama glumiti”, ispričala nam je o bližoj budućnosti “Onstagea” naša sugovornica.
S toliko posla, njezina je desna ruka od samih početaka Angelica Zacchigna koja je diplomirala pjevanje na Konzervatoriju za glazbu „Giuseppe Tartini“ u Trstu.
“Njezina je uloga uistinu velika u čitavom projektu, a često i sama odradi radionice kada su moja djeca bolesna”, zahvalno govori Sheri.
Osim toga, ima i vanjsku suradnicu, Miju Marenić iz USB-a, koja s djecom povremeno odradi plesni “weekend workshop”.
Na njenom putu do popularizacije mjuzikla na našem području još je mnogo rada, ali uz trud, volju i ljubav prema onome što radi, njena uspješna priča ide dalje.
