Nedavno održano sedmo izdanje Istarskog festivala pašte u Žminju bilo je posvećeno Josipu Pinu Kuharu – kuharu iz mjesta Kuhari. Ovaj je gastro znalac bio među utemeljiteljima žminjske Makarunijade, podučavao je mnoge, a njegovo je ime u kulinarskom svijetu jako dobro poznato. U kvalitetu jela koja je spravljao s tolikom strašću i ljubavlju mogla se uvjeriti i šira publika otkako je krajem 2008. godine otvorio vlastitu konobu “Puli Pineta” nudeći tradicionalna jela istarske kuhinje.
Iako njega više nema, njegovo ime i dalje živi kroz konobu koja je u svojih 15 godina postojanja postigla zavidnu reputaciju, a o njezinoj ponudi autohtonih istarskih jela pisali su mnogi, uključujući i prestižan gastro-vodič Gault & Millau koji ju je uvrstio među svoje preporuke.
Obiteljsku tradiciju čije je temelje postavio ovaj legendarni chef, nastavila je Paula Pucić Kuhar, koja nam je ispričala nešto više o svom putu i samoj konobi koja je ubrzo postala nezaobilazno mjesto ljubitelja domaće hrane.
“Moj rad u konobi počeo je sasvim slučajno, a možda je tako i moralo biti… Naime, Pino Kuhar bio je moj svekar. Dolaskom u njegovu obitelj vrlo je brzo uslijedilo pitanje ‘Da li biš nan večeras mogla pomoć delat u konobi?’, koje naravno nisam odbila. Inače sam inženjerka građevine po struci i nisam nikad puno vremena provodila u kuhinji. Moj vrhunac kulinarstva u studentskim danima bili su špageti sa šalšom – iako sam oduvijek voljela hranu i nešto dobro pojesti”, govori nam Paula za koju danas ne možemo niti zamisliti kako ne pripada kulinarskom svijetu.
Ispočetka je dolazila u ispomoć samo kao konobarica, no s vremenom, uz Pinovu poduku, okušala se i u kuhinji.
“Skuhati maneštru, umijesiti kruh, raviole, njoke, fuže, napraviti neko meso na padelu i slično meni je izgledalo prilično zahtjevno. Međutim, Pino me svemu podučio korak po korak i njemu dugujem svo svoje znanje u kuhanju. Naučio me kako cijeniti tradicionalnu istarsku kuhinju. Vrhnje kao namirnica bilo je zabranjeno, kao i druge koje se izvorno ne koriste u tradicionalnoj pripremi jela. Znao je podosta i o drugim kuhinjama svijeta, ali uvijek je najviše cijenio našu – istarsku. Često je s velikim užitkom volio pojesti dobar pijat maneštre”, prisjeća se Paula.
Nakon službenog otvorenja, konoba je radila samo prema narudžbi, no uz postepeni rast broja gostiju, svoja je vrata počela otvarati svakoga dana. Naša se sugovornica timu konobe priključila 2011. godine.
“S godinama dobra preporuka s gosta na gosta postala je naš glavni oglašivač. Trebalo je puno strpljenja i upornosti dok posao nije krenuo punim mahom. Sada, nakon više od 10 godina rada u konobi takvih briga nema. Trudimo se držati taj neki naš standard a posla ne fali”, veli Paula.
To čine svojom skromnom, ali istovremeno bogatom ponudom. Naime, njihov meni nije toliko šarolik, nude tek petnaestak jela, ali su ona rađena kvalitetno, “po domaću”. Osim pršuta, sira i domaće pašte na desetak različitih načina, maneštre, juhe i mesa na padelu, ovisno o sezoni “ubace” i još pokoje jelo koje sadrži sezonsku namirnicu.
“Mogla bih reći da se držimo one parole “manje je više“. Na meniju nema puno toga, ali ono što nudimo je domaće i svježe pripremljeno. Namirnice kao pršut i sir moraju bit domaći, gljive i šparoge moraju biti iz obližnje šume, dok kobasice, ombolo i pancetu radimo sami, kao i svu tjesteninu”, otkriva nam ova vrsna kuharica.
Nastavivši s obiteljskom tradicijom, Paula je na sebe preuzela nimalo lak posao. Ipak, objašnjava nam da mnoga odricanja nadomjesti upravo dobra recenzija ili pohvale gostiju.
“Nekako vas to njihovo zadovoljstvo ispunjava i veseli. S puno gostiju se sprijateljiš i stekneš mnoga poznanstva. Najdraži su mi oni gosti koji se vraćaju u konobu već godinama, to znači da dobro radim svoj posao”, zaključuje ova poduzetnica, a mi vas prepuštamo da se u kvalitetu jela i vrijednih ruku Paule koje iza njih stoji i sami uvjerite posjetom ove, možemo već sada reći, kultne konobe u srcu Istre – Žminju.
