Problem upravljanja plažama kao jednim od najvrjednijih resursa hrvatske obale nije nov. Uređenje, zaštita, način upravljanja plažama te prihvatni kapaciteti plaža teme su o kojima se nekad više, nekad manje raspravlja, a vidljivo je da se njima ne upravlja na jedinstven pa čak ni na potpuno transparentan način. Dio tih plaža je vrlo atraktivan te se preko njih prelamaju različiti interesi, dok dio njih i nije toliko interesantan za komercijalno upravljanje, objavio je portal Novac.hr.
Iako je teško doći do skupnih podataka, može se ustvrditi kako Hrvatska ima više od 2000 plaža, a poznat je i podatak da prihod od koncesija na pomorskom dobru izvan luka iznosi oko 150 milijuna kuna godišnje. Usporedbe radi, u Španjolskoj se dvije trećine turizma odnosi na plažni turizam dok je u SAD-u godišnja zarada njihovih plaža oko 170 milijardi dolara.
Hrvatska udruga turizma zalaže se za precizno zakonsko definiranje turističkih privezišta, turističkih luka i morskih plaža. “Morske plaže predstavljaju prvorazredni poslovni interes za hotele, kampove i turistička naselja koja su izgrađena uz pomorsko dobro ili dijelom na njemu”, kaže direktor udruge Veljko Ostojić. “Nažalost, morske plaže još nisu odgovarajuće pravno uređene u zakonodavnom okviru Hrvatske. Važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama definira plaže kao pomorsko dobro, ali ih ne razvrstava. Istovremeno, Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati donesen je 1995. i danas više nije upotrebljiv.”
Ostojić kaže da u Hrvatskoj udruzi turizma smatraju kako posebno mjesto u novim zakonskim okvirima trebaju imati morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja. “S izgrađenim turističkim sadržajima i zemljištem izvan pomorskog dobra one predstavljaju prostorno integriranu cjelinu čija je funkcija pružanje cjelovite turističke ponude na morskoj obali. Zbog toga vjerujemo kako u okvirima Zakona o koncesijama treba omogućiti dobivanje koncesije neposredno na zahtjev kada se radi o neodvojivoj tehnološkoj ili funkcionalnoj cjelini morskih plaža, turističkih privezišta i turističkih luka s hotelima, kampovima i turističkim naseljima”, pojašnjava Ostojić.
Prijedlog novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, čije donošenje je najavljeno za ovu godinu, predviđa da će vlasnici hotela i kampova moći dobiti koncesiju za plažu uz svoje objekte na zahtjev, dakle bez natječaja. Radi se o ugostiteljsko-turističkim objektima koji imaju infrastrukturnu vezu s dijelom pomorskog dobra. Kod kampova, zato što se radi o velikom kompleksu, samo će se jedan dio plaže moći dobiti na zahtjev, a ostalo bi trebalo ići na natječaj. Novim će zakonom biti propisano i da na svakoj plaži jedan dio bude otvoren, bez ikakve djelatnosti. Upravljanje pomorskim dobrom značajno će se decentralizirati, a ključna uloga će biti na županijama.
U mandatu ministra turizma Darka Lorencina bio je predstavljen Nacionalni program upravljanja i uređenja morskih plaža, a u mandatu sadašnjeg ministra malo se govori o plažama. Tek se zna da u sklopu poticanja izgradnje turističke infrastrukture i plaže mogu dobiti poticaje.
Koliko su građani zainteresirani za kvalitetno i transparentno upravljanje plažama, svjedoci smo ovih dana u Puli. Prema riječima Dušice Radojčić, predsjednice Udruge Zelena Istra, u Puli se trenutno na plažama putem koncesijskih odobrenja mogu obavljati sve komercijalne djelatnosti koje poželite, i to na zahtjev. “Možete se baviti iznajmljivanjem koječega, možete imati zabavne i rekreacijske sadržaje na kopnu ili moru ili se baviti ugostiteljstvom i trgovinom. Od toga živi puno obitelji i nitko nema ništa protiv toga. Planom upravljanja pomorskim dobrom za 2018.godinu Grad Pula je omogućio izdavanje 123 koncesijska odobrenja za razne gospodarske djelatnosti na pulskim plažama. Novac koji Grad od toga zaradi mora se trošiti za održavanje pomorskog dobra. Koncesijska odobrenja ne isključuju niti mogu ograničiti opću upotrebu pomorskog dobra, ti dijelovi plaže moraju ostati svima bezuvjetno dostupni. Možete dobiti mogućnost da se bavite nečim na plaži, ali niste dobili pravo raspolaganja prostorom plaže. Koncesijsko odobrenje možete dobiti na maksimalno pet godina i Grad Pula je sva koncesijska odobrenja izdao na taj maksimalni rok. Premda i u tom sustavu ima zloupotreba i nepravilnosti koje su karakteristične za naše društvo, on omogućava poduzetnicima posao i razdoblje nužno za povrat ulaganja, a građanima slobodno korištenje plaže. Win-win situacija”, pojašnjava Dušica Radojčić.
To je i razlog zašto čelnica Udruge Zelena Istra smatra sasvim neopravdanim prijedlog davanja omiljenih pulskih plaža u 20-godišnje koncesije. “Kako prodaja pomorskog dobra nije moguća, dugogodišnje koncesije savršeni su način da i bez nje de facto privatizirate dijelove obale. Osnovna je razlika između koncesijskih odobrenja i koncesija što kod potonjih zakon koncesionaru omogućava djelomično ili potpuno isključivanje javnosti iz korištenja pomorskim dobrom. Primjerice koncesionar može uvjetovati dolazak na plažu plaćanjem ležaljki ili neke druge izgrađene infrastrukture. Prijedlog davanja plaža u dugogodišnje koncesije po mom je mišljenju rezultat lobiranja velikih turističkih tvrtki, koje žele pravo ekskluzivnog korištenja nekih plaža, ali i želje za pogodovanjem stranačkim i rođačkim igračima kao bi im se omogućio ekstra profit uzurpacijom javnog dobra”, kaže Dušica Radojčić.
Zoran Klarić, stručnjak iz Instituta za turizam, kaže da bi plaže svakako trebale imati određene funkcije, a to se postiže tako da se one tematiziraju. Koncesije su, pojašnjava Klarić, način kako se ne samo kod nas nego svagdje u svijetu upravlja plažama. “Crna Gora ima praktički sve plaže pod koncesijom i njima upravlja poduzeće odnosno državna institucija Morsko dobro, koja upravlja morskom obalom, i kod njih su pod koncesijom čak i plaže u gradovima. Istina je da se ulazak na plaže ne može zabraniti i da je pristup otvoren svima, ali sve nekako vodi prema tome da će se to ograničavati. Jedan od načina svakako je i naplaćivanje”, pojašnjava Zoran Klarić.
Koliko su građani zainteresirani za kvalitetno i transparentno upravljanje plažama, svjedoci smo ovih dana u Puli. Prema riječima Dušice Radojčić, predsjednice Udruge Zelena Istra, u Puli se trenutno na plažama putem koncesijskih odobrenja mogu obavljati sve komercijalne djelatnosti koje poželite, i to na zahtjev. “Možete se baviti iznajmljivanjem koječega, možete imati zabavne i rekreacijske sadržaje na kopnu ili moru ili se baviti ugostiteljstvom i trgovinom. Od toga živi puno obitelji i nitko nema ništa protiv toga. Planom upravljanja pomorskim dobrom za 2018.godinu Grad Pula je omogućio izdavanje 123 koncesijska odobrenja za razne gospodarske djelatnosti na pulskim plažama. Novac koji Grad od toga zaradi mora se trošiti za održavanje pomorskog dobra. Koncesijska odobrenja ne isključuju niti mogu ograničiti opću upotrebu pomorskog dobra, ti dijelovi plaže moraju ostati svima bezuvjetno dostupni. Možete dobiti mogućnost da se bavite nečim na plaži, ali niste dobili pravo raspolaganja prostorom plaže. Koncesijsko odobrenje možete dobiti na maksimalno pet godina i Grad Pula je sva koncesijska odobrenja izdao na taj maksimalni rok. Premda i u tom sustavu ima zloupotreba i nepravilnosti koje su karakteristične za naše društvo, on omogućava poduzetnicima posao i razdoblje nužno za povrat ulaganja, a građanima slobodno korištenje plaže. Win-win situacija”, pojašnjava Dušica Radojčić.
To je i razlog zašto čelnica Udruge Zelena Istra smatra sasvim neopravdanim prijedlog davanja omiljenih pulskih plaža u 20-godišnje koncesije. “Kako prodaja pomorskog dobra nije moguća, dugogodišnje koncesije savršeni su način da i bez nje de facto privatizirate dijelove obale. Osnovna je razlika između koncesijskih odobrenja i koncesija što kod potonjih zakon koncesionaru omogućava djelomično ili potpuno isključivanje javnosti iz korištenja pomorskim dobrom. Primjerice koncesionar može uvjetovati dolazak na plažu plaćanjem ležaljki ili neke druge izgrađene infrastrukture. Prijedlog davanja plaža u dugogodišnje koncesije po mom je mišljenju rezultat lobiranja velikih turističkih tvrtki, koje žele pravo ekskluzivnog korištenja nekih plaža, ali i želje za pogodovanjem stranačkim i rođačkim igračima kao bi im se omogućio ekstra profit uzurpacijom javnog dobra”, kaže Dušica Radojčić.
Više pročitajte na Novac.hr.
