Večeras u foajeu porečkog kazališta u 19 sati predstavit će se najnoviji uradak književnika, satiričara i publicista Drage Orlića – zbirka poezije „Galjotovica“.
Orlić je član Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Poeziju piše na čakavskom narječju i na standardnom jeziku. Objavio je više od 20 zbirki poezije. Jedan je od trojice urednika satiričkog podlistka La kost koji četvrtkom izlazi u Glasu Istre, autor je humoristične kolumne „Lipi moji“, koju u tom podlistku potpisuje kao Zvane Lakodelac.
Nike pute mi se zapara
da je Galjotovica potok,
a zaspravlje je – otok.
„Čovik more trpiti žeđ, ma blago ne. Čovik blagu mora prikurati vodu.”Mudre su istine moga djetinjstva vezane za nužnost bara, iako smo mi u gradićima više bili vezani za šterne. Volovi i krave, kao tovari i ovce, ta blagodat i kazna božja, bili su jedino mjerivo bogatstvo čovjeka prošlih stoljeća i jedina briga kako ih zimi prehraniti i svakodnevno napojiti. Čovjek, odnosno obitelj, bili su tek na drugom mjestu. Suše su bile kobne: “Vrajža suša”, “Ulika umi patiti žeđ, a loza ima dinboko korijenje”, “Će biti slajže grojze, ko ga prije tići ne poje”. Lako se danas podsjećati tih, ne tako davnih dana, dok “šlaufom”, odnosno”gumom” zalijevamo travu oko kuće.”
Drago Orlić, iz predgovora zbirke
