60. porečko Annale, najstarija hrvatska skupna likovna izložba suvremene umjetnosti, koja ove godine nosi naziv Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma otvara se večeras 6. kolovoza u 21 sat, u Istarskoj sabornici.
Umjetnici i umjetnice koji sudjeluju na izložbi su: Selma Banich, Duška Boban, Tonći Gaćina, Tjaša Kalkan, Željko Kipke, Igor Kuduz, Bojan Mrđenović, Boris Poljak, Renata Poljak, Ivan Ramljak, Jasenko Rasol, Kristina Restović, Lana Stojićević, Šikuti Machine i Bojan Šumonja.
Izbornica je Leila Topić.
Izložbi će prethoditi performans Šikuti Machine i Selme Banich: Ženila se tuga i nevolja, pir delala, kruha ni imala koji počinje 6. kolovoza u 20 sati, na Trgu slobode.
Performansom kotrljanja bale sijena porečkim središtem (izravna referenca na performans Kolo Šikuti Machine iz 2010), Selma Banich i Šikuti Machine obilježavaju ne samo dvadesetogodišnjicu kontinuiteta rada udruge, nego i uprizoruju svojevrsni podsjetnik na ono što je masovni turizam donio Poreču ali i svim obalnim mjestima duž Jadrana. Agrari i stancije ustupile su mjesto turističkim apartmanima izmijenivši sliku tradicionalnih istarskih odnosno mediteranskih pejzaža.
Kotrljajući balu sijena Selma Banich i članovi grupe zastajkuju da se okrijepe, pozivaju slučajne prolaznike da se uključe u proces, razgovaraju s njima te im pojašnjavaju zašto je nastao ovaj performans. Oni tako emancipatorski iznova zauzimaju prostore osvojene masovnim turizmom, prisjećajući se težačkog posla koji ostao zapamćen tek kao neukusna krivotvorina u prodavaonici suvenira.
Obljetničko porečko Anale, 60. redom, naslovljeno Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma, kroz multimedijske radove umjetnika i umjetnica različitih generacija, lokalno tematizira globalno važnu temu: nesagledive posljedice neplanskih turističkih djelatnosti, pogubno širenje ekonomije usluga i betonizacije obale odnosno nestanak javnog prostora na račun unosnih turističkih prostornih „prenamjena“.
Kako je zapisala kustosica izložbe i selektorica Anala, Leila Topić „postalo je posve očito da nekritički razvoj turističke industrije rezultira sve češćim ekološkim, društvenim i infrastrukturnim incidentima. To se događa u zemlji koja je sve svoje ekonomsko-političke adute bezrezervno, dugoročno ali neplanski uložila upravo u taj sektor. Još prošlog ljeta, novinske su stupce punile upozoravajuće kritike i tekstovi o negativnim posljedicama stihijske ekspanzije turističke djelatnosti.
Od zagađenja plaža, prekomjerne izgradnje i gentrifikacije starih gradskih jezgri do kruzerskog ludila ili uništavanje arhitektonske baštine radi profita. Brojni su kritičari primijetili da šira zajednica nema niti približnu korist od masovnog turizma u odnosu na spomenute štete koji takav neplanski turizam donosi.
Ovo je pak ljeto, u kojemu svi grozničavo iščitavaju brojke turističkih noćenja, a epidemiološke mjere sukladne su mjerama spašavanja turističke sezone, prokazalo svu krhkost domaćeg gospodarstva koje bezrezervno računa na turizam.“
