in

Mjesec borbe protiv ovisnosti: Što su to nesupstancijalne ili ponašajne ovisnosti? Posljedice su vrlo ozbiljne!

Ilustracija
Mjesec borbe protiv ovisnosti: Što su to nesupstancijalne ili ponašajne ovisnosti? Posljedice su vrlo ozbiljne!
Foto: Tanja Kocijančić

Živimo u modernom vremenu koje po mnogočemu dovodi u pitanje zdrav rast i razvoj djece i mladih s posljedicama za odraslu dob. Neminovan razvoj tehnologije i upliv iste u sve sfere života i rada počinje dovoditi propitivati humanističke vrijednosti, socijalizaciju, međuljudsko povezivanje i odnose u realnom svijetu. Materijalističke vrijednosti modernog društva prevladavaju humanističke vrijednosti te uvjetuju nesklad rada, radne efikasnosti, trke za novcem te obiteljske i opće društvene usklađenosti, diktiraju teško održiv životni i radni tempo te utječu na narušavanje psihičkog zdravlja i zdravlja uopće. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ističe da je najveći izazov 21. stoljeća mentalno zdravlje i sve veća zastupljenost depresije u populaciji i to već kod djece i mladih. U vrijeme kada se sve više govori o deinstitucionalizaciji psihijatrije, zaštiti mentalnog zdravlja u zajednici , preventivnoj psihijatriji istovremeno se javljaju nove ovisnosti i problemi koje zahtijevaju angažman kako zdravstvenog sustava tako i brige u zajednici.  U moderno doba i suvremenoj psihijatriji sve se više istražuju nove, ponašajne odnosno nesupstancijalne ovisnosti koje su od velikog javnozdravstvenog značaja. Ove nove ovisnosti odnose se na ponašanja koja dovode do poremećaja, a uključuju: patološko kockanje, ovisnost o internet igrama/digitalnim medijima, kompulzivno kupovanje, pretjerano vježbanje, ovisnost o seksu, a u najnovijoj literaturi se spominje i radoholičarstvo, te ovisnost o emocionalnim vezama.

Mjesec borbe protiv ovisnosti: Što su to nesupstancijalne ili ponašajne ovisnosti? Posljedice su vrlo ozbiljne!

Rizična ponašanja koja su vezana uz korištenje tehnologije idu ka tome da razvijaju ovisnost o tehnologiji. Preplavljenost tehnologijom šire se zapadnim svijetom kao epidemija. Osim patološkog kockanja koje je uvršteno u dijagnostičke priručnike, do sada je jedino ovisnost o internet igrama prepoznata kao dijagnoza za razmatranje i uvrštena u novi dijagnostički priručnik DSM-5.

Kuda vodi pretjerana vezanost za tehnologiju?

Prekomjerna vezanost za internet, računalne igre, društvene mreže i sve ostale ekrane s virtualnim sadržajima vodi u ozbiljne poremećaje ponašanja i disfunkcionalnosti, posebice kada je riječ o djeci i mladima, a nerijetko vodi u poremećaj osobnosti. Osobe koje pretjerano borave u virtualnom svijetu često pribjegavaju asocijalnom ponašanju, mogu biti stalno umorne, nefunkcionalne u životu i radu (ili školi), mogu imati agresivne ispade, teškoće koncentracije ili mogu biti pretjerano moćne i neprestano „bježati“ prema nekom ekranu (TV, video igrama, mobitelu…). Prekomjerna vezanost za virtualni svijet i tehnologiju  ulazi u tkz. bolesti iz skupine novih ovisnosti, a može se javiti već kod male djece ako se prekomjerno koriste računalom te kod tinejdžera, adolescenata ali i kod odraslih. Ovisnost o tehnologiji najčešće se događa zdravim osobama koje u nekom trenutku života izgube kontrolu u korištenju tehnologije te postaju potpuno zaokupljene virtualnim svijetom igara, junaka, društvenih mreža. U početku je to više nefunkcionalno ponašanje, no ono lako može prijeći u pravo ovisničko ponašanje. Moguće je liječenje i odvikavanje, posebno mladih i adolescenata uz podršku obitelji, no ono je teško i sporo stoga je puno važnije da se ovisnost o tehnologiji i virtualnom svijetu uopće ne dogodi.

Koliko su tehnologija, Internet pa i određene igre korisne toliko su prepune skrivenih opasnosti . Društvene mreže izlažu djecu i mlade raznim negativnim komentarima, sramoćenjima, dijeljenju neželjenih fotografija, cyber nasilju, izlažu ih rizičnim profilima skrivenih identiteta, sadržajima za koje nisu spremni ili im nisu dobno razvojno dorasli. Vizualizacija i velika količina pokretnih slika u malom vremenu kod video igara dovodi do promjena u mentalnom funkcioniranju. Opada moć kritičkog procjenjivanja, mozak teže razlikuje bitno od nebitnog te ga je lakše dovesti u pasivnost i razne zablude ali i izložiti ga štetnim sadržajima koje će nekritički prihvatiti (agresivne i druge radnje). Osim toga izazivaju pobuđenost mozga koja vodi ka ovisnosti. Neke od  popularnih igara uključuju samoozlijeđivanja.  Sve se više kriminala seli u virtualni svijet i Internet prijevare. Djeca i mladi se sa ovim izazovima često ne mogu nositi što može završiti kobno osobnim povredama, utjecajem na samopoštovanje, samoozljeđivanjem pa i suicidalnim idejama ili suicidom.

Mjesec borbe protiv ovisnosti: Što su to nesupstancijalne ili ponašajne ovisnosti? Posljedice su vrlo ozbiljne!

Koja su djeca sklonija virtualnom svijetu tehnologije?

Iskustva stručnjaka koji se ovim problemom bave i podaci iz istraživanja pokazuju da veću sklonost vezivanju za virtualni svijet pokazuju senzibilna (osjetljiva) djeca. To su djeca koja se ne znaju nositi sa stresom i agresijom, povučena djeca koja lošije uspostavljaju socijalni kontakt i bilo kakav odnos sa drugim ljudima, djeca sa lošijim komunikacijskim vještinama, pa čak djeca lošijeg školskog uspjeha. Takva djeca se češće i lakše povuku u virtualni svijet u kojemu ne moraju ostvarivati direktne kontakte, u kojemu se mogu identificirati sa junacima lakše nego u realnom svijetu, zatim na društvenim mrežama se mogu pokazivati u najboljem izdanju i sl. Povlačenje u virtualni svijet vuče za sobom izbjegavanje školskih/radnih obaveza koje zahtijevaju napor. Provođenje vremena na društvenim mrežama umjesto učenja ili čitanja daje trenutni osjećaj ugode i uzbuđenja ali  predstavlja bijeg od odgovornosti, napora, školskih, sportskih ili drugih obveza te dijete čini nefunkcionalnim u realnom svijetu koji pred njega stavlja određena očekivanja. Djeca koja razvijaju nefunkcionalno ponašanje pretjeranim vezivanjem uz tehnologiju  u svom virtualnom svijetu sve više zanemaruju odnose u realnom svijetu koji ih okružuje, često se izoliraju i od članova obitelji, roditelja i sve manje su u funkcionalnom emotivnom i pravom iskrenom odnosu sa važnim ljudima u svojoj okolini. Takvoj djeci obaveze su problem, često postaju egocentrična (usmjerena sebi) te manipulativna i sklona lažima u izbjegavanju obveza te sklona „zakopavanju“ u virtualnom svijetu. Sve dubljim uranjanjem u virtualni svijet djeca gube kontakt s realnošću, ne stječu iskustva u stvaranju odnosa, u realnom su svijetu osamljeni, egocentrični, nesposobni razumjeti tuđe potrebe, ne razvijaju empatičnost što može biti put u ozbiljnije psihijatrijske poremećaje. Istovremeno, iako paradoksalno vjeruju da su u „sigurnoj zoni“ virtualnog svijeta ta djeca mogu biti izložena brojnim rizicima Interneta i društvenih mreža.

Što učiniti, kako spriječiti ovisnost u doba tehnologije?

Danas  se zna da postoji problem sa pretjeranom izloženošću djece i mladih ali i dijela odraslih ekranima te da će se stručnjaci i obitelji u budućnosti boriti s ozbiljnom ovisnošću o tehnologiji. Već je danas jasno da djeci treba ograničiti boravak na ekranima. Boravi li dijete tijekom razvoja, ovisno o razvojnom dobu, pretjerano pred ekranima, postanu li ekrani i djeci i roditeljima „čuvalice i dječji zabavljači“  to će se sigurno razviti u ozbiljni problem za dijete i obitelj! Pokazuje se da velik broj roditelja vjeruje da je njihovo dijete dovoljno zrelo, pametno, sposobno da se ne upusti u rizike koristeći tehnologiju. Roditelji pri tom zanemaruju psihološke spoznaje koje pokazuju da su djeca,  iako načelno zdrava i pametna, tijekom odrastanja pod velikim utjecajem vršnjačkog pritiska i manipulacija koje ih tjeraju da budu u korak s trendovima te da je tada granica da posrnu u rizik vrlo tanka. Za tinejdžere i adolescente  jako je riskantno ako na ekranima borave više od 3-4 sata dnevno, a ako borave čitave noći i skrivaju, sklanjaju, aparate od odraslih onda su već u ozbiljnom problemu.

Važno je da se roditelji bave djecom i posvećuju im pažnju jer će ih tako najbolje zaštititi. Djecu treba stalno educirati o mogućnostima i štetnosti korištenja tehnologije za njihovo mentalno zdravlje te ograničiti boravak na ekranima ovisno o njihovoj dobi. Sa djecom se treba razgovarati, čitati im, komentirati, igrati se, izlaziti u prirodu, uključiti ih u zdrave slobodne aktivnosti za slobodno vrijeme i nadzirati vrijeme provedeno pred ekranima.

Djeca naravno silno žele biti u trendu s vremenom,  sudjelovati u online aktivnostima s prijateljima iz škole, pogotovo preko praznika kada se manje viđaju jer žele biti prisutni i boje se da nešto bitno ne propuste. To je prirodno i normalno, tehnologiju ne treba braniti i isključiti iz života djece ali ih je važno naučiti kritički je koristiti te ju je potrebno ograničiti kako kod kuće tako i u odgojno obrazovnom sustavu.

Zdravi grad Poreč – autorica Nataša Basanić Čuš, psihologinja-psihoterapeutkinja

Porečke odbojkašice prvakinje Istre

Porečke odbojkašice prvakinje Istre

Hrvatska ima godinu dana za ispunjavanje prvog koraka prema uvođenju eura

Dječurlija na internetu naručila na tisuće krivotvorenih eura pa ih trošila po butigama